Enormno poskupljenje repromaterijala i goriva dovode u pitanje jesenju sjetvu u Bosni i Hercegovini. Poljoprivrednici su u velikom riziku, a farmeri jedva da će za stoku imati hrane do marta iduće godine. Zbog toga je, upozoravaju, upitna proizvodnja mlijeka i opstanak stočnog fonda.
Ukupan prinos strnih žita u ovoj godini u Tuzlanskom kantonu je iznosio skoro 24 hiljade tona, što je za približno tri i po hiljade tona manje nego lani.
Nepovoljne vremenske prilike, odnosno sušan period bez padavina, utjecale su na kvalitet prinosa koji je po kvalitetu lošiji nego ranije, što je farmerima stvorilo probleme. Poljoprivrednici ovu godinu ocjenjuju katastrofalnom, a ona se negativno odražava i na proizvodnju mlijeka.
“Početkom godine smo imali enormno skupe repromaterijale, odnosno mineralna đubriva, herbicide i sjemenski materijal, tako da je obavljena veoma nekvalitetna proljetna sjetva, koja je mnogo utjecala na prinose. Onda nam je došlo poskupljenje nafte koja je neophodna za našu mehanizaciju pri obavljanju poslova, a da nesreća bude još veća, uslijedila je suša, zbog čega su prinosi znatno umanjeni”, kaže za Klix.ba predsjednik Udruženja mljekara Tuzlanskog kantona Eldin Glibanović.
Posljedica dosadašnjih katastrofa ogleda se i u nedostatku kabaste hrane. Na Glibanovićevoj farmi prisutno je blizu 60 grla za koja, nažalost, nije mogao pripremiti dovoljne količine prehrane, zbog čega je ugrožen opstanak gazdinstva.
“Hrane nedostaje na svim tuzlanskim farmama, a shodno pripremljenim količinama, grla će moći prehraniti do marta iduće godine. Zbog toga smo uputili apel Kantonalnoj vladi i resornom ministarstvu za iznalaženje dodatnih novčanih sredstava za finansiranje jesenje sjetve, što bi bilo veoma značajno za proizvođače mlijeka, koji bi što više površina zasijali ozimnim kulturama. Prvi otkos bismo imali krajem marta, ali do danas nismo dobili odgovor”, ističe Glibanović.
Pad u proizvodnji mlijeka
Finansijski iscrpljeni i kreditno zaduženi u poljoprivrednim apotekama i mikrokreditnim fondacijama, poljoprivrednici tuzlanske regije već su počeli sa jesenjom sjetvom, a shodno trenutoj situaciji, neće uspjeti zasijati ni polovinu površina u odnosu na raniji plan.
Razmjere problema moguće je vidjeti i kroz rezultate u proizvodnji mlijeka. Konkretno, u Tuzlanskom kantonu lani je proizvedeni 30 miliona litara mlijeka, odnosno po 15 miliona litara za dvije polovine godine. Rezultat za prvu polovinu ove godine iznosi 13,5 miliona litara, što je milion i po litara manje u odnosu na isti lanjski period.
“Svjetske velesile u proizvodnji mlijeka poput Njemačke, Poljske, Srbije, Hrvatske i Slovenije dolaze u situaciju u kojoj imaju nestašicu mlijeka. Srbija je već zabranila izvoz, a zbog proizvodnje mlijeka naša zemlja će imati veliki problem. Iz dana u dan farmeri su sve slabiji te dolazi do smanjenja grla, što pokazuje i pad u proizvodnji mlijeka”, naglašava Glibanović.
Otkupna cijena litra mlijeka u Tuzlanskom kantonu iznosu 75 feninga, dok kilogram koncentrovane stočne hrane koja direktno utječe na proizvodnju tog napitka košta marku i deset feninga.
“Jednostavno, mi za litru mlijeka ne možemo kupiti kilogram koncentrata. I po tome se vidi dokle smo došli kada je u pitanju naš posao”, potcrtava Glibanović.
Najskuplja sjetva u historiji
Ratari u Semberiji završili su sa berbom kukuruza, a pripremaju se i za jesenju sjetvu. Problemi u Republici Srpskoj isti su kao i u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tamošnji poljoprivrednici poručuju da je ova godina nadmašila prošlu po visini cijena repromaterijala, tako da ratare očekuje najskuplja jesenja sjetva u historiji.
“Optimalni rok za jesenju sjetvu je između 15. i 20. oktobra, ljudi su trenutno na njivama, a cijene repromaterijala su vrtoglave. Ljudi su još ranije pokušali rasprodati stočni fond koji je danas prepolovljen. Osim problema sa mlijekom, mi ćemo imati i onaj koji je vezan za meso. Ova država će zapasti u jednu kritičnu situaciju jer mi u najvećoj žitnici u BiH nećemo imati hrane ni za vlastiti stočni fond”, kaže nam Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivednika Semberije i član Upravnog odbora Udruženja poljoprivrednika BiH.
U ovo vrijeme prošle godine ratari su sjetvenu pšenicu plaćali 80 KM za 100 kilograma, dok je sada cijena između 150 i 200 maraka. Također, cijene mineralnih đubriva su dvostruko više nego ranije.
Bakajlić ističe da će poljoprivrednici pokušati zasijati maksimalno koliko budu mogli, shodno novčanim sredstvima sa kojima raspolažu.
“Cijena goriva je tri marke, a akcize nisu ukinute. Nemamo plavog dizela, kao ni zaštite domaće proizvodnje. Jednostavno, mi nemamo ništa. A ako ova država nastavi ovako, mi ćemo ostati bez stoke, stanovništva, ali i hrane”, naglašava Bakajlić.
Poljoprivrednici iz cijele BiH su jedinstvenog stava da se domaća poljoprivreda konačno mora zaštititi, uz stimulaciju u vidu povećanja podsticaja kako bi mogli preživjeti. Od nadležnih institucija koje su zakazale traže da se konačno probude iz sna i poduzmu adekvatne mjere, dok nije kasno.
(Klix)
