Savezni radni sud (BAG) u Erfurtu objavio je svoju presudu u tri tužbe zbog zastare prava na godišnji odmor. Već sada je jasno da je postojeća zastara barem djelomično oborena. Tužbe stare desetljećima mogle bi ponovno postati aktualne, čak i protiv bivših poslodavaca. Šta će promijeniti presuda BAG za preostali odmor?
Najvažnija posljedica presude BAG-a je, da preostalo vrijeme godišnjeg odmora zastarjeva samo ako poslodavci unaprijed zatraže od zaposlenika da uzmu ovaj godišnji odmor, daju im priliku da to učine i ukažu na neposredno ograničenje njihovog prava na godišnji odmor. Ako niste ispunili te uvjete, preostali odmor nikada ne istječe.
Do sada je Savezni zakon o praznicima zahtijevao da se prava na godišnji odmor iskoriste u tekućoj kalendarskoj godini. Dopust za godišnji odmor može se prenijeti u prva tri mjeseca sljedeće kalendarske godine samo ako postoje hitni operativni ili lični razlozi zbog kojih zaposlenik to opravdava. Odmor konačno ističe 15 mjeseci nakon završetka godine godišnjeg odmora.
Ako BAG ukine 15-mjesečno razdoblje u mnogim slučajevima, zaposlenici bi mogli tražiti preostale dane godišnjeg odmora desetljećima kasnije ili zahtijevati isplatu.
Zašto se mijenja pravilo o preostalom dopustu?
Promjena se događa tokom prilagodbe njemačkog zakona zahtjevima Evropskog suda pravde (ECJ). ECJ želi ojačati prava zaposlenika kada su u pitanju prava godišnjeg odmora, zbog čega je BAG prvo od ECJ-a zatražio preliminarnu odluku o spomenutim pritužbama. Naglasio je da godišnji odmor ističe samo pod određenim uvjetima, a BAG je to prepoznao. Stručnjaci su stoga sigurni da će Radni sud 20. decembra presuditi prema smjernicama EU.
ECJ svoj stav opravdava da su zaposlenici ionako u slabijem položaju u odnosu na poslodavce. Poslodavci stoga ne bi trebali biti nagrađivani ako prekrše svoje obaveze informiranja ili ne omoguće zaposlenicima da stvarno odu na godišnji odmor.
Kako presuda donosi finansijsku korist radnicima?
Primjer jedne od tužbi zbog koje se BAG žalio ECJ-u pokazuje koliko bi se novca mogao uliti u džepove zaposlenika. Prema saopćenju Radnog suda, tužiteljica je radila kao porezna službenica od novembra 1996. do jula 2017., skupivši 101 preostali dan godišnjeg odmora. Prema specifikacijama ECJ-a, vjerovatno će joj nakon toga biti isplaćeno oko pola godišnje plate.
Koliko svaki zaposlenik prima može se izračunati: vrijednost dana godišnjeg odmora ovisi o dnevnoj zaradi. Svako ko zarađuje 3.000 eura mjesečno (36.000 eura godišnje) i radi puno radno vrijeme (oko 200 dana godišnje) zarađuje oko 180 eura dnevno. Ako još uvijek može dobiti deset dana godišnjeg odmora od starog poslodavca, dobit će oko 1.800 eura bruto. Sa 100 dana godišnjeg odmora to bi bilo oko 18.000 eura, dakle oko pola godišnje plate.
Kako dokazati da vas poslodavac nije obavijestio da je godišnji odmor zastario?
To je pitanje koje BAG mora razjasniti svojom presudom od 20. decembra.
Porezna službenica, koja će vjerovatno dobiti 101 dan godišnjeg odmora, poduzela je mjere predostrožnosti: prema BAG-u, dala je pismenu potvrdu svom poslodavcu da je akumulirala preostalo vrijeme godišnjeg odmora zbog velikog opterećenja, koje ne bi trebalo isteći. To omogućuje zaposleniku da pruži nedvosmislen dokaz o naplati godišnjeg odmora.
Većini zaposlenika vjerovatno nedostaju takvi jasni dokazi. Za učinke presude odlučujuće je, dakle, utvrđivanje ko mora dokazati je li poslodavac od radnika zatražio godišnji odmor i obavijestio ga o nadolazećoj zastari.
Još uvijek nije jasno kako će sud odlučiti o tom pitanju. Međutim, obično je teret dokazivanja na poslodavcu u sličnim scenarijima.
Primjenjuje li se tužba i retroaktivno i protiv bivših poslodavaca?
Čak i ako preostalo vrijeme godišnjeg odmora više neće zastarjevati u budućnosti, još uvijek nije jasno primjenjuje li se ovo pravilo i na sve preostalo vrijeme godišnjeg odmora u prošlosti. Advokat Majkl Fulrot (Michael Fuhlrott) vjeruje da će zaposlenici uskoro moći ostvariti pravo na godišnji odmor koji je ostvaren već duže vrijeme. Rekao je za “Bild” da nakon presude “zaposlenici mogu ostvariti prava na godišnji odmor iz posljednjih nekoliko desetljeća – čak i protiv bivšeg poslodavca”.
Međutim, 2018. će vjerovatno igrati odlučujuću ulogu: ove godine Evropski sud pravde prvi se put posvetio sudskoj praksi koja je pokrenula trenutnu raspravu.
Zaposlenici bi trebali moći lakše tražiti dane godišnjeg odmora koji su istekli na taj datum nego dane koji su istekli prije toga.
Čini se mogućim, primjerice, da će poslodavci tek od 2018. morati dokazivati da su zaposlenike obavijestili da im istječu godišnji odmori.
– Samo oni koji mogu pružiti dokaz da su kompanija od 2018. mogu se pozvati na zastaru – prosuđuje pravni portal Legal Tribune Online (LTO).
Kreće li se sada biti val tužbi protiv kompanija?
Prema LTO-u, hoće li val tužbi oko isplate godišnjeg odmora uskoro zahvatiti Njemačku ovisi o tome na koga BAG stavlja teret dokazivanja za obavještavanje o zastari godišnjeg odmora.
Ako se teret dokazivanja pripiše poslodavcu, mnogi bi zaposlenici zapravo mogli zakonski zatražiti dodatni godišnji odmor.
Ako to pripišu zaposlenicima, većina njih teško da će moći dokazati da poslodavac nikada nije istaknuo zastaru.
Budući da će teret dokazivanja vjerovatno pasti na poslodavca, a zaposlenici mogu podnijeti tvrdnje stare desetljećima, poslodavci će vjerovatno iznijeti zahtjeve od zaposlenika koji su odavno napustili kompaniju. U tim slučajevima često im je teško podnijeti teret dokazivanja. Val tužbi zaposlenika koji to žele iskoristiti ne čini se malo vjerovatnim.
Prema LTO-u, također će biti zanimljivo vidjeti ograničavaju li razdoblja isključenja u ugovorima o radu zahtjeve za naknadu. Ako pravila o plaćanju za godišnji odmor izgube svoju valjanost kao rezultat presude, druga isključenja naknade također bi mogla postati nevažeća. Čini se zamislivim da prekovremeni rad više ne ide u zastaru ili samo pod određenim uvjetima. Takvi će detalji vjerovatno neko vrijeme zaokupljati sudove.
Koji se posebni propisi primjenjuju
Ako se zaposlenici dugoročno razbole, godišnji odmor će ubuduće istjecati 15 mjeseci nakon završetka godine umjesto tri godine kao prije. Prema ECJ-u, moraju se prepoznati poteškoće koje nastaju za poslodavca ako su zaposlenici odsutni dulje vrijeme: akumuliraju se duga razdoblja i prava na godišnji odmor. Stoga je načelno ispravno da se u slučaju bolesti pravo na godišnji odmor može prenositi samo 15 mjeseci i tada istječe. No, to se ne odnosi na tražbine iz razdoblja prije ili nakon bolesti u kojem je zaposlenik stvarno radio.
Jedan od trojice tužitelja stoga vjerovatno neće uspjeti pred BAG-om: On traži pravo na godišnji odmor koji nije iskoristio zbog dugotrajne bolesti. Zaposlenici moraju raditi u godini od koje imaju godišnji odmor.
Može li BAG drugačije presuditi?
Teoretski, BAG bi također mogao utvrditi u svojoj presudi da se specifikacije ne mogu usvojiti u njemački zakon. Tada bi sve ostalo isto s prazničnim pravilima, ali bi EU mogla pokrenuti prekršajni postupak. Međutim, stručnjaci poput LTO-a smatraju da je ovaj rezultat malo vjerovatan. Zahtjevi bi se svakako mogli ugraditi u njemački zakon, piše Fenix magazin.
