U oktobru 2001. godine na Federalnoj televiziji emitirana je prva epizoda kultne serije „Pozitivna geografija“. Iz Kalesije, naravno, a odakle bi takva serija krenula ako ne iz Kalesije, nekadašnjeg „izvora“ izvorne muzike.
Prve minute prve epizode, a i serije dakako, snimljene su u prostorijama Radija „FERAL“. Nakon višenedeljnih dogovora, jedno subotnje jutro u Radio su bahnuli: reditelj serije Bojan Filipović, snimatelj Davor Pušić i legendarni voditelj Nisvet Džanko. Planirano je bilo da se snimi 30-minutna epizoda o kalesijskim izvornim grupama. I sve je bilo dogovoreno, ali…
Tek što su, tog jutra, snimili nekoliko kadrova u Radiju „FERAL“, moj dugogodišnji prijatelj Džanko predložio je da negdje u Kalesiji začas trznemo po pivu. „Suha su mi usta“, veli, „a moglo bi se nešto i u kljun ubacit“. Pošto je u to vrijeme „centar kulturno-zabavnih dešavanja“ bio Koridor – Tržnica Virdžinija, na međuentitetskoj liniji između Memića i Mahale, naravno, otišli smo kod jarana Hase Dlake, u njegovu čuvenu kafanu na Koridoru. Na samom ulazu u krug Virdžinije, na drvenim stepenicama nekog „objekta“ sjedio je legendarni Ibrica iz Starog Sela, nasmijan k'o i uvijek, sa fesom na glavi. Prebir'o je žice na svojoj tamburici i nešto pjevušio, ‘nako za sebe. Kad ga je, još iz auta, spazio reditelj serije, Bojan Filipović, samo je uzvikn'o: „U jebemti koja scena!? Stani ovdje! Davore vadi kameru, Džanko presvlači se, obuci kariranu košulju!“
I tako je „krenula“ prva epizoda „Pozitivne geografije“ i serije uopšte. Kakav dogovor, kakav scenarij, koja izvorna muzika!? Onda smo svi, naravno i dobri Ibrica sa „šargijicom“, sjeli u „kabriolet kafanu“ kod dobrog Hase Dlake na pivu, na više piva, na još više piva…Priključio nam se i slijepi svirač Zajko, sa svojom hanumom, pa došla gospođa od žene – Ćima, pa…Ostalo je legenda. Kalesijska epizoda „Pozitivne geografije“ osvojila je mnoštvo nagrada na međunarodnim festivalima. Čudo jedno. Mada su se neki „intelektualci“ u Kalesiji bunili. Kao, nije to „prava Kalesija“. Jok, eto – iskrivljena Kalesija! Prava nego šta, da „pravija nemere bit“. Bježi bolan.
Nema više, nažalost, „Pozitivne geografije“. Nema ni dragog lika Nisveta Džanka, nema ni Hase Dlake, omiljenog u svakom društvu, teškog veseljaka i zajebanta. Umrli su i dobri, obični, iskreni ljudi: i Ibrica i Zajko i Ćima. S njima je nest'o i duh Koridora, kalesijskih kafana, duh čestitosti i iskrene, prirodne, neiskvarene ljudskosti.
Možda se oni i dalje druže, možda šargijaju na nekom „boljem koridoru“, u nekoj „pozitivnijoj geografiji“, ko zna!?
A, mi? Nama je, u ovom sve ušljivijem vaktu, ostalo samo da se sjećamo vremena kad nisu carevali laž, pohlepa, licemjerstvo, ljudski poganluk svake vrste, da se, zapravo, sjećamo vremena kad su ljudi bili – samo ljudi. Prosti, a gospodstveni u duši.
Jebiga, tako nam, haman, grah pao.
F. Halilović
