Iako su generacije učile da prvo godišnje doba počinje 21. marta, astronomski početak proljeća već godinama pada dan ranije. Razlozi leže u nesavršenosti našeg kalendara, Zemljinoj putanji oko Sunca i pravilima koja će se primijeniti tek u idućem stoljeću.
Juče je službeno započeo prvi dan proljeća, no za mnoge taj datum dolazi s malim iznenađenjem. Umjesto 21. ožujka, datuma koji je duboko ukorijenjen u našoj kolektivnoj svijesti kao početak buđenja prirode, proljetna ravnodnevica, odnosno ekvinocij, ponovo je nastupila 20. marta. Ova pojava nije nikakva anomalija, već pravilo koje će vrijediti gotovo do kraja ovog stoljeća. Posljednji put kada smo proljeće dočekali 21. marta bilo je davne 2007. godine, a sljedeći put to će se dogoditi tek 2101. godine. Postavlja se pitanje zašto je došlo do ove promjene i zašto datum koji smo učili u školi više nije tačan? Odgovor se krije u složenom nebeskom plesu između Zemlje i Sunca te ljudskom pokušaju da taj ples uskladi sa svojim kalendarom.Ključ problema leži u jednostavnoj, ali presudnoj činjenici: Zemlji nije potrebno točno 365 dana da obiđe Sunce. Tropska godina, odnosno vrijeme potrebno da se Sunce vrati na istu tačku na nebu, traje otprilike 365 dana, pet sati, 48 minuta i 45 sekundi, odnosno oko 365,2422 dana. Naš gregorijanski kalendar ima 365 dana, što znači da svake godine trenutak ekvinocija kasni za otprilike šest sati. Zbog tog nakupljenog viška, datum se polako pomiče. Primjerice, ako je jedne godine proljeće počelo tačno u podne, sljedeće će godine započeti oko 18 sati, a one iza toga oko ponoći, čime se već prelazi na idući dan. Upravo taj pomak objašnjava zašto datum nije fiksan.
