Sela Semberije predstavljaju najveću žitnicu u Bosni i Hercegovini, koja bi uskoro mogla ostati pusta. Zbog loših prilika u proteklih sedam godina od posla je odustao okvirno deset hiljada osoba, a ono malo što ih radi već je smanjilo zasijane parcele, a uz to i rasprodaju stočna grla.
Poljoprivrednici Semberije ovih danas su se posvetili dubokom zimskom oranju s ciljem pripreme zemljišta za proljetnu sezonu, a uz to bave se i rezimiranjem godine na izmaku. Već sada je ocjenjuju veoma lošom, prije svega zbog kukuruza koji je kao osnovna žitarica podbacio u proizvodnji do 80 posto.
“Zbog silnih problema koji su nas zadesili ove, ali i ranijih godina, brojni proizvođači odustaju od proizvodnje, već su počeli rasprodavati i stočna grla. Naša država u cijelosti uskoro će se naći u velikom problemu, jer mi imamo veliku potražnju za mesom, a njega neće sigurno biti. Dovedeni smo do katastrofalne situacije, a sela Semberije ostaju pusta”, kaže za Klix.ba Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivednika Semberije.
Šteta od prekomjernog uvoza
Tamošnji poljoprivrednici prstom upiru u nadležne sa svih nivoa vlasti koju su, kako tvrde, svojim politikama omogućili prekomjeran uvoz svih proizvoda u BiH. To sada, poručuju, dolazi na najveću naplatu.
“Dugi niz godina pričamo o problemima koji nas izjedaju, ali nadležni nisu poduzeli nijednu adekvatnu mjeru kojom bi zaštitili domaću proizvodnju. Ona je davno trebala biti stavljena u prvi plan, ali za time se nije marilo. Nadležni nisu razmišljali o seljaku, odnosno proizvođaču i sasvim je normalno da imamo probleme”, nastavlja Bakajlić koji je i član Upravnog odbora Udruženja poljoprivrednika BiH.
Rezimirajući ovu godinu, Bakajlić navodi da su poljoprivrednici znatno više uložili od onoga što su na kraju dobili. Tražili su proglašenje vanredne situacije zbog suše i enormnog povećanja cijena repromaterijala, ali im nadležni nisu udovoljili.
“Poljoprivredni proizvođač ne može izdržati na način da litru mlijeka prodaje po 80 feninga, a da ono košta tri marke u prodavnici. Ovo nema nigdje na svijetu. S druge strane, voćari su ove godine imali prosječnu proizvodnju, dok su u problemu povrtlari koji su svoj uzgoj imali na otvorenom. Sve u svemu, stanje je izuzetno loše”, dodaje Bakajlić.
Oni koji su se odlučili zadržati u poljoprivrednoj proizvodnji Semberije, ove jeseni zasijali su pšenicu na parcelama većim za deset posto nego lani. To su uradili zbog njene otpornosti i rentabilnosti, ističući da je i u ovom trenutku imaju dovoljno na zalihama, čime bi mogli zadovoljiti određene potrebe bh. mlinara.
“Poskupljenje brašna i pekarskih proizvoda u BiH nije opravdano niti jednoga trenutka jer mi u ambarima imamo pšenicu koja može biti dovoljna za dobar dio našeg tržišta. Ljudi su je sačuvali, ali našim mlinarima i pekarima ona ne odgovara. Bolja im je ona iz uvoza, jer je dobijaju po povoljnim uslovina, ne obazirući se na kvalitet koji je znatno lošiji u odnosu na onu domaću. Sada se sve obija o glavu potrošačima o kojima ni država ne razmišlja”, potcrtava Bakajlić.
Plavi dizel kao prilika za spas
U selima Semberije 2015. godine egzistiralo je nešto više od 12 hiljada poljoprivrednih proizvođača, dok ih je danas ostalo svega dvije i po hiljade.
“Dakle, kod nas je deset hiljada proizvođača potonulo, jednostavno je nestalo. Ja kao poljoprivredni proizvođač nisam kriv za to. A šta i kako dalje je veoma teško pitanje, nadležni sada pokušavaju povećanjem novca staviti nas na veći nivo. Ali, to je džaba jer veće podsticaje pojest će dalja inflacija. Nekada je hiljadu maraka bila dobra para za nas, ali je ona sada postala ništa, shodno svim cijenama”, smatra Bakajlić.
Kao mjera koja bi mogla dati veće i konkretnije rezultate za poljoprivrednike je uvođenje takozvanog plavog dizela, o kojem se duži vremenski period priča, ali nadležne bh. politike se ka tome nisu okrenule.
Riječ je o dokazanoj mjeri kojom se stimuliše razvoj poljoprivrede, jer je plavi dizel oslobođen svih akciza i carina. Njega bi, kao takvog, registrovani poljoprivrednici točili u svoje mašine na klasičnim benzinskim pumpama, a dok ga stručnjaci iz oblasti ekonomije stavljaju na prvo mjesto, nadležne bh. politike ga nijemo zaobilaze.
(Klix)
