PULS MLADIH

PULS MLADIH – ŠKOLA NOVINARSTVA FREE RADIJA

Došli smo do kraja serijala emisija „Puls mladih“. Vrijeme je da se sumiraju utisci i da se čuje mišljenje polaznika škole novinarstva kao i onih koji su ih vodili kroz tu školu.

Dejana Topić Daljević, glavni i odgovorni urednik Free radija i mentor u školi novinarstva tvrdi da je škola novinarstva kao i škola digitalnih medija omogućila mladim ambicioznim ljudima da nauče osnove radijskog novinarstva i digitalnih medija.

„Škola je prvenstveno bila namjenjena mladim ljudima od 16 do 30 godina sa područja regije Prijedor koji namjeravaju da se profesionalno bave novinarstvom, ali i svima onima koji žele da promijene profesiju ili steknu dodatna znanja i vještine. Teorijska i praktična nastava škole novinarstva trajala je četiri sedmice, nakon toga uslijedila je obuka iz oblasti digitalnih medija, a nakon toga svi polaznici druge generacije škole novinarstva zajedno sa novinarima Free radija i polaznicima prve generacije Škole novinarstva učestvovali su u realizaciji 30 radijskih emisija posvećenih mladim ljudima“, ističe Dejana.

Svoja iskustva sa nama su podijelili polaznici prve i druge generacije škole novinarstva: Tanja Zec, Tijana Vujčić, Jelena Vranjković i Željka Zgonjanin. Neki su krenuli u školu novinarstva iz znatiželje, neki zbog viška slobodnog vremena, a sa druge strane neki su kreuli iz čiste želje da se bave novinarstvom. Koji god je razlog za upis u Školu novinarstva, svi se slažu oko jednog, a to je da je Škola novinarstva veoma korisna, da proširuje vidike i da je za sve njih ovo bilo jedno veoma interesantno putovanje kroz koje su dosta toga i naučili.

„Vidjela sam konkurs koji je Free radio raspisao za prvu Školu novinarstva i zaista sam se zainteresovala i odlučila sam da se prijavim. Nisam znala šta me očekuje, nisam znala plan i program, ali Free radio je to zaista lijepo organizovao jer smo pored teoretskog dijela imali i praktične vježbe“, naglasila je Željka.

Pored već navedenih polaznika, svoje mišljenje o školi novinarstva podijelili su i Adila Ahmetagić, Mario Macura i Vedran Djurašinović.
„S obzirom da je ispred mene bilo neizvjesno ljeto, nije se znalo hoće li se negdje ići pa eto da vidim i to. Od malena su mi govorili da u radiju žive mali ljudi pa sam došao da vidim i zatekao sam velike ljude velikog srca i jedan odličan projekat u kojem sam učestvovao i stvarno sam uživao“, istakao je Vedran.

Gradjani grada Prijedora su takodje dobili priliku da iznesu svoje mišljenje o serijalu emisija „Puls mladih“ i o samoj Školi novinarstva. Neki su poslušali sve emisije, a neki su po neku i propustili. U koju god grupu spadali svi se slažu da je Škola novinarstva nešto pozitivno i definitivno nešto što je trebalo našem gradu.

„Što se tiče digitalnog marketinga i tu smo opet naučili neke osnovne stvari.Osposobili su nas za digitalni marketing koliko su bili u mogućnosti i probudili su interesovanje kod onih koji žele da se bave digitalnim marketingom“, navela je Marija Milutin, polaznik druge generacije Škole novinarstva i polaznik Škole digitalnih medija.

“Free Radio Prijedor”

PULS MLADIH – SARADNJA PRIJEDORA I ZENICE

I ovog ljeta na boračkom jezeru održan je tradicionalni interetnički omladinski kamp „Jedan svijet“ na kojem su jedni od učesnika bili izvidjači iz Prijedora i Zenice. Cilj interetničkog ljetnog kampa jeste da ohrabri, otvori dijalog i saradnju izmedju učesnika iz različitih sredina, te promoviše jedinstvo i prijateljstvo izvidjača.

Svoja iskustva su podijelili mladi iz Odreda izvidjača iz Prijedora. Jedan od njih je i Sergej Kalinić koji se pridružio izvidjačima prije 5 godina na poziv prijatelja koji je već bio član izvidjača.

„Ove godine je bilo super što se tiče kampa, ali moglo je biti i bolje da nije bilo korone. Na kampu smo svake godine, to je sada postala tradicija, fino smo se družili sa drugarima iz Zenice. Imam mnogo prijatelja iz Zenice koje sam upoznao na kampovima, ali nažalost viđam ih samo po takmičenjima i kampovima jer žive u drugim gradovima. Uvijek će biti onih koji se šale na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, ali u izvidjačima toga nema. Mi smo tu da se družimo i učimo, nebitno ko je koje vjere, svi smo tu zajedno“, naglasio je Sergej.

Nikola Radaković, takođe član izvidjača iz Prijedora podijelio je svoje iskustvo koje je stekao za 3 godine u izviđačima. Za izviđače je saznao preko prijatelja koji su ga savjetovali da se pridruži odredu izviđača u Prijedoru.

„Mogu reći da je interetnički kamp „Jedan svijet“ jedinstvena prilika da se ljudi sličnih shvatanja okupe u velikom broju na jednom mjestu i zajedno se druže, rade, uče i jednostavno dijele iskustva. Cilj ovog kampa, naravno pored druženja, su i mnoge radionice koje se održavaju svaki dan. Tu nas uče streličarstvu, raznim topografskim disciplinama gdje imamo razne zadatke, uči se i šatorizacija to jest kako se podiže šator, paljenje vatre i imamo mnoge druge aktivnosti. Saradnja sa izviđačima iz Zenice traje već dugi niz godina i zajedno realizujemo projekte, mi idemo kod njih na gostovanje kao i oni kod nas. Oni su uvijek dobro došli u naš grad i uvijek smo ih fino dočekali“, istakao je Nikola.

Još jedan član Odreda izviđača iz Prijedora je i Đorđe Railić koji se izviđačima pridružio prije 7 godina na poziv brata i prijatelja.

„Kamp na kojem smo bili sa drugarima iz Zenice i iz drugih gradova je prije svega druženje,a ima dosta i  učenja. Tu mladi ljudi pričaju, razmjenjuju iskustva, druže se i stiču nova prijateljstva. Steklo se dosta prijateljstava sa izviđačima iz drugih gradova, a najviše sa Zenicom jer mi smo bukvalno u svakom projektu zajedno i sa njima smo najviše u kontaktu. Jedna od omiljenih aktivnosti izviđača na boračkom jezeru je rafting na Neretvi. Rafting jeiskustvo koje sva djeca obožavaju, kao i streličarstvo. Izviđaštvo svi trebaju probati, možda se nekome i ne svidi, ali ja potpisujem da niko neće imati neka ružna sjećanja“, kaže Đorđe.

Svoje mišljenje su iznijeli i građani grada Prijedora od kojih su neki upućeni u rad izviđača ili su i sami članovi, a neki nisu upućeni u rad izviđača. Ono oko čega se slažu obje grupe ljudi jeste da je korisno biti član izviđača i da u svakom slučaju to može da nam donese samo nešto pozitivno.

Ispred Saveza izviđača grada Zenica svoja iskustva je podijelio i Harun Mahalbašić koji se izviđačima pridružio 2016., a ove godine je prvi put postao dio interetničkog kampa „Jedan svijet“.

„Interetnički kamp „Jedan svijet“ je prilika da upoznamo nove prijatelje. Na kampu su bili ljudi iz drugih gradova i država koje nisam znao tako da tu upoznajemo druge ljude, druge izviđače, razmjenjujemo iskustva. Baš se dobro slažemo sa kolegama iz Prijedora. Već dugi niz godina oni dolaze kod nas i svi smo prijateljski nastrojeni jedni prema drugima. Ta prijateljstva opstaju i poslije kampa.Ne postoje neke razlike među nama, jer kada upoznamo ljude iz drugih gradova ili država shvatimo da smo svi na neki način isti i da nema toliko razlika među nama da bi se to trebalo isticati“, naglasio je Harun.

Osim međuentitetske razmjene mladih, izviđači kroz ovaj projekat prenose iskustva na mlade iz svog okruženja, promovišu ravnopravnost među polovima, volonterizam i timski rad.

Biti izviđač znači živjeti izviđačkim načinom života i oživjeti ljepotu izazova i putovanja. Biti izviđač znači zasukati rukave, raditi, pomagati da se stvari poboljšaju i pokrenu u pravom smijeru. Biti izviđač znači poštovati drugog i drugačijeg, biti tolerantan, velikodušan i dobronamjeran. To nije samo zabava i logorske vatre, biti izviđač znači otkrivati mreže dobrih ljudi širom svijeta. Biti izviđač je čast.

“Free Radio Prijedor”

PULS MLADIH – ŠTA MLADI SMATRAJU USPJEHOM

Za nekoga je možda uspjeh napredovanje u karijeri, za nekoga drugog velika porodica sa puno djece, za nekoga su to putovanja po cijelom svijetu, a za nekoga diplome i razna dostignuća. Šta je za mlade ljude sreća, uspjeh i šta su prave životne vrijednosti? Upravo o tome su mladi ljudi grada Prijedora iznijeli svoje mišljenje.

Božana Tintor, student treće godine politikologije navodi da je prava sreća kada smo zadovoljni, ispunjeni, okruženi pozitivnim ljudima i kada imamo podršku tih ljudi.

„Kada govorimo uopšteno o uspjehu, uspjeh je relativna stvar i mi nikada ne možemo da odredimo šta za jednu osobu znači uspjeh. Nekome uspjeh može da bude da osnuje svoju porodicu, nekome može biti uspjeh da ima veliku količinu novca, ali mislim da se uspjeh najviše ogleda u tome da čovjek bude srećan, jer čovjek kada je srećan možda je to neka njegova definicija uspjeha. Uspjeh se danas najviše i reflektuje u tom materijalnom smislu, ali šta vrijedi sve to ako čovjek nije srećan“, kaže Božana.

Marko Stojaković, student PMF-a u Novom Sadu kaže da je za njega sreća prvenstveno da se bavi stvarima koje njega interesuju, da je okružen dragim ljudima i da ima podršku svojih roditelja šta god da radi i čim god da se bavi.

„Trenutno nemam nekog uzora u smislu da se vodim tim kako neko nešto radi pa da ja moram isto tako ili da je on neka moja vodilja kroz život. Najveću podršku daju mi roditelji i oni su mi najveći uzor. Baš zbog toga što imamo svi pristup internetu nama se generalno nameće nešto što ne bi trebalo da bude normalno, ali svako ima pravo i izbor da izabere šta će da prati i šta će da gleda i čime će da se vodi kroz život. Generalno na toj internet sceni takodje ima i mladih ljudi koji bi služili kao uzor drugima, neki biznismeni ili ljudi koji jednostavno rade nešto pozitivno i od kojih se može mnogo naučiti“, navodi Marko.

Mišljenje gradjana grada Prijedora je uglavnom isto, svi se slažu da mladi imaju loše uzore i da na uspjeh gledaju isključivo kroz materijalizam. Uzrok svega toga, naši sugradjani navode, su društvene mreže koje im sve to nameću, dok sa druge strane njihovi pravi uzori treba da budu uspješni sportisti, naučnici, a najviše njihovi roditelji.

Mejra Mujanović, student informatičkih tehnologija navodi da je za nju najbitnije prvenstveno da se probudi bez glavobolje, što znači da je zdrava, da skuha omiljeni ručak i provodi vrijeme sa svojim roditeljima i prijateljima.
„Ja sam uvijek gledala da se ugledam na neke ljude koji su uspješni u tom nekom sektoru posla koji oni rade pa šta god to bilo. Mislim da je problem današnjih generacija dostupnost interneta za široke narodne mase, ljudi se ugledaju na stvari koje su potpuno nebitne. Ako želimo da se ugledamo na nekoga uvijek možemo izabrati, samo što su sada pogrešne moralne vrijednosti. Ako ja krenem od sebe, za mene prave životne vrijednosti su da mogu mirno da spavam, jer ako mogu mirno da spavam znači da nisam nikome učinila ništa loše“, naglasila je Mejra.

Melisa Benić, bavi se aktivizmom i radi kao sezonski radnik u Hrvatskoj, navodi da je i njoj takodje bitno da je njena okolina podržava šta god ona radila.

„Što se tiče školovanja ja mislim da bolje prođu ljudi koji ne završe fakultet jer to nije mjerilo znanja. Smatram da su mladi dosta pasivni iz straha od neuspjeha. Evo navodim sebe, ja sam ta koja se i dalje ustručava upisati fakultet i uvijek se bojim da ako dodjem tamo neće me primiti. Samim tim, a i zbog finansijske situacije, sam otišla odavde, ali uvijek govorim da nikada nije kasno. Moja poruka svim mladim ljudima jeste da budu srećni i da se aktiviraju“, naglasila je Melisa.

“Free Radio Prijedor”

PULS MLADIH – ZDRAVI STILOVI ŽIVOTA

Zdravlje je najveća vrijednost svakog pojedinca, ne možemo birati zdravlje, ali možemo izabrati zdrav način života. Zdrav način života nije nešto što nam je dato ili urođeno već mora da se strpljivo razvija tokom života. U praktikovanju zdravog načina života mora postojati red i dobar balans tako da zdrav način života mora uključiti fizičku aktivnost, zdravu ishranu, dovoljno odmora i sna i naravno socijalnu interakciju.

Naši mladi sugradjani navode da mladi ne vode dovoljno računa o zdravom stilu života i da bi svi trebali da se okrenu sportu umjesto da žive u nekom virtuelnom svijetu, jer taj virtuelni svijet ne može biti koristan koliko može biti korisno bavljenje fizičkim aktivnostima.
Svoje mišljenjesa nam je podijelio i Ivan Šakić koji se sportom bavi od svoje sedme godine, a već 7 godina bavi se CrossFit-om.

„CrossFit potiče iz Amerike, promovisan je kao filozofija fizičkog vježbanja, ali i kao takmičarski sport. Trening se bazira na funkcionalnim pokretima koji uključuju mnoge elemente kao što su gimnastika, powerlifting, olimpijsko dizanje tegova itd. Ono što krasi CrossFit je konstantna primjena različitih pokreta, podstiče dobijanje veoma dobrih rezultata kada je u pitanju fitnes. Još jedna stvar koja krasi CrossFit jeste to da se moše prilagoditi rekreativcima kao i profesionalnim sportistima. Nema starosnih granica jer se trening može prilagoditi u zavisnosti od vježbača. Ko se bavi profesionalno bilo kojim sportom veoma je bitno paziti na ishranu“, naglasio je Ivan.

Dobar savjet može nam dati i Dragana Samardžija koja veliku pažnju posvećuje zdravom načinu života, članica je fit kampa u Prijedoru, ekipe koja promoviše zdrav stil života kroz zdravu ishranu i redovne fizičke aktivnosti.
„Za mene i ono šta ja promovišem je 80% ishrana, a 20% trening. Ishranu sebi možemo korigovati i hraniti se zdravo, a to koliko je neko zainteresovan za to je ipak individualno. Nisam toliko upućena u statistiku koliko se mladi bave fizičkim aktivnostima. Kod nas ima oko 20 članova mlađih i starijih osoba tako da smo svi izmiješani. Ja mislim da je promocija preko društvenih mreža super prilika da se mladi aktiviraju u sportu i na taj način motivišu. Smatram da treba biti više fitnes trenera i uopšteno grupa vezanih za sport za mlade i za starije osobe. Moja poruka svim mladim ljudima jeste da se pokrenu, da se bave aktivnostima koje su njima interesantne, da se ne stide kontaktirati fitnes trenere ili bilo koju osobu koja promoviše zdrav i aktivan način života. Bilo bi super da se jave bilo kome i da izađu iz svojih svakodnevnica“, istakla je Dragana.

Što se tiče ishrane mišljenje naših sugrađana je podijeljeno, neki vode računa o ishrani, a neki ne. Ono što im je zajedničko jeste mišljenje da je zbog brzog načina života počela da vlada i brza hrana što je jedan od uzroka neaktivnosti mladih.

Marko Sarić iz Planinarskog društva “Klekovača” pojašnjava da je planinarenje, ne samo boravak u prirodi, već aktivan boravak u prirodi.
„Planinarstvom mogu da se bave osobe svih uzrasta i naravno oba pola. Mi konkretno u svom planinarskom društvu imamo članove od 3 do 92 godine koji aktivno planinare. Aktivni boravak u prirodi obuhvata izvođenje odredjene fizičke aktivnosti, to je najčešće hodanje, ali može biti i penjanje, skijanje i trčanje. U poslednjih nekoliko godina mladi su dosta aktivni, primjetno je da nam se priključuje sve veći broj mladih osoba“ rekao je Marko.
Draško Andjelić ispred kluba ekstremnih sportova „Albatros“ navodi da samo provodjenje vremena u prirodi možemo da svrstamo u zdrav stil života.

„Možemo navesti da se Avantura park nalazi u jednoj prelijepoj borovoj šumi, čist vazduh, nadmorska visina 800 metara. Ljudi se zadržavaju u avantura parku nekih sat vremena ili dva, ali kada su već tu oni iskoriste i ostalo svoje slobodno vrijeme da prošetaju tim stazama i sve to utiče na zdrav život. Što se tiče Sale ekstremnih sportova možemo krenuti od najmanjih, dajete im priliku da vide nešto novo i prilagodjeno je njihovim potrebama. Mi nastojimo da sportsko penjanje koje je od ove godine uvršteno i u olimpijski sport pređe u nešto kao što je sada u Sloveniji, uvršteno u škole, osnovne i srednje. Ljudi već i kod nas počinju da uvrštavaju to u časove fizičkog vaspitanja“, naveo je Draško.

Brz ritam života nam nameće nezdrav način ishrane, a ljudi se danas masovno hrane brzom hranom iako znamo koliko je to štetno za zdravlje. Sve je veći broj gojaznih ljudi što za sobom povlači i niz drugih oboljenja. Stvorite pozitivan stav prema zdravim stilovima života jer zdravlje je ono što uzimamo zdravo za gotovo, najčešće toliko dugo dok ga ne izgubimo. Pokušajte da uz punu svijest i vjeru zdrava ishrana postane vaša svakodnevnica i princip zdravog života u cjelini.

“Free Radio Prijedor”

PULS MLADIH – NVO I CIVILNI SEKTOR U SLUŽBI MLADIH

Ujedinjene nacije u mnogim od svojih rezolucija i konvencija priznaju ulogu civilnog sektora u promociji razvoja društva, zaštite okoline i ljudskih prava, demokratije i dobrog upravljanja. Sektor nevladinih organizacija uključuje veliki broj ljudi koji su posvećeni ovim ciljevima. Obzirom da je u Bosni i Hercegovini razumijevanje funkcionisanja civilnog sektora još uvijek na niskom nivou želimo da ukažemo na značaj nevladinih organizacija.

Više o ovome govore Danka Stakić, volonter u fondaciji zajednički put, Marina Krneta, predsjednica upravnog odbora Omladinskog savjeta Prijedor, Dragana Šušnjica, saradnik na projektima u Agenciji lokalne demokratije i Branko Ćulibrk iz centra za mlade „Kvart“

„Što se tiče ovih što imaju iskustva u nevladinim organizacijama, slažem se sa njima u potpunosti i preporučila bih ostalim mladim ljudima da se angažuju u vezi akcija koje se tiču nevladinih organizacija. Vezano za ove koji nemaju iskustva u nevladinim organizacijama preporučila bih im da poslušaju savjete svojih prijatelja i poznanika koji imaju iskustva u nevladinim organizacijama. Poruka za sve mlade bi bila da to rade za svoje lično dobro i za dobrobit svih nas. Taj angažman ništa ne košta, mogu samo nešto da nauče, a to im ne može odmoći“, prokomentarisala je Danka Stakić.

Marina Krneta, predsjednica upravnog odbora Omladinskog savjeta Prijedor navodi da su mladi izuzetno važna kategorija stanovništva jer se može reći da su oni nosioci promjena u društvu.

„Biti aktivan znači znati šta želiš u životu i na taj način direktno utičemo na lični razvoj kao i na razvoj svog grada i zajednice, takođe znači i sticanje novih znanja i vještina. Nevladine organizacije omladincima nude prvenstveno neki njihov zajednički poduhvat, sticanje novih znanja i vještina, timski rad i najbitnije od svega nudi im da ostave svoj pečat i lični doprinos u ostvarivanju zajedničkih ciljeva i interesa. Od 2012. sam uključena u rad nevladinog sektora, a počela sam upravo iz mjesta iz kojeg dolazim, a to su Brezičani“, ističe Marina.

„U toku ove godine imamo 4 projekta koja trenutno sprovodimo, a u prethodnom periodu smo realizovali radionice za mlade koje su konkretno bile za realizaciju i pisanje biznis plana, takođe smo imali radionice vezane za drugarstvo, za ekologiju i očuvanje životne sredine. Za neke aktivnosti su mladi više zainteresovani, za neke manje tako da što se tiče kulturnog turizma, razmjena, pozorišnih radionica koje smo realizovali imali smo veliki odziv mladih ljudi“ navela je Dragana Šušnjica,saradnik na projektima u Agenciji lokalne demokratije koja na području Prijedora posluje već 20 godina.

Branko Ćulibrk iz centra za mlade „Kvart” navodi da je njihovo polje rada i djelovanja socijalna pravda i da djeluju kroz nekoliko pravaca.

„Odaziv mladih je definitivno mogao biti veći i Centar “Kvart”, zbog specifičnosti svog rada nema možda tu atraktivnost u privlačenju mladih u svoje aktivnosti, a nude isključivo putovanja i neke seminare i kroz svoje programe rada trudimo se da uključujemo mlade, da ih animiramo, motivišemo i da budu dio promjene u društvu. Uglavnom je slučaj da mladi nisu motivisani jer ne vide dovoljno mogućnosti za neke promjene. Mladi trebaju da se uključe u nevladin sektor prije svega zbog tog širokog spektra mogućnosti, sticanja određenih znanja, vještina i sposobnosti i sa druge strane prilika da se putuje, da se upoznaju neki drugi krajevi Bosne i Hercegovine, a i šire.“

“Free Radio Prijedor”

PULS MLADIH – EVROPSKI DAN JEZIKA

U Evropi se govori preko 220 jezika,a kako bi se to bogatstvo očuvalo svakog 26.septembra se obilježava Evropski dan jezika.Upravo obilježavanje ovog značajnog datuma bilo je i povod za priču sa našim današnjim sagovornicima.

Učenje i poznavanje stranih jezika veoma je značajno kako bi čovjek bolje shvatio druge kulture i narode,ali kako bi unaprijedio i sebe.Također,poznavanje stranih jezika doprinosi boljim poslovnim prilikama i olakšava zaposlenje.

“Naučno je dokazano da učenje stranih jezika doprinosi razvoju mozga,lakše ćete se sporazumjeti,a pored toga veoma je zanimljivo pričati “fore” u društvu,a da vas ne razumiju”,u šali nam je rekla Mila Radaković iz Novog Grada koja govori ruski i engleski,sporazumjeva se na italijanskom i njemačkom,a nedavno je počela da uči i francuski.

Aleksandra Majkić ,profesorica engleskog jezika i književnosti i profesionalni prevodilac dolazi nam iz centra Obrazovalište.Poslovanje ovog centra zasniva se na obukama jezika,s tim što u okviru tih obuka imaju dio koji se zove socijalno preduzetništvo,a to u stvari znači da zainteresovanim grupama , uglavnom su to ugrožene grupe, djeca koja nemaju priliku da uče strane jezike, nezaposlena lica,daju priliku da uče strane jezike potpuno besplatno.

“Mladi ljudi su dosta zainteresovani za učenje stranih jezika,što opet zavisi od toga o kojem jeziku je riječ.U centar Obrazovalište dolaze djeca koja poprilično dobro vladaju nekim stranim jezikom koji su naučili usput i u Centar dođu da bi ga usavršila.Svako je talentovan za učenje stranog jezika”,kaze Majkićeva.

“Najveća zainteresovanost kod nas je za učenje engleskog,njemačkog,a ima i ljudi koji su zaljubljenici u učenje drugih stranih jezika, tako da ima ljudi koji uče i francuski ,italijanski,španski,japanski,a također žele da uče i kaligrafiju”,dodaje Majkićeva.

“Kada počnete da učite neki strani jezik i kada ga naučite,ono što dobijate jeste mogućnost oštrog razmišljanja”,napominje Aleksandra Majkić.

“Mladi ljudi strane jezike uče iz različitih razloga,tj.iz potrebe,ali i iz ljubavi.U posljednjih nekoliko godina posebno je popularan njemački jezik,a pored toga postoji interes i za učenje engleskog,italijanskog,španskog,a ima značajnog interesovanja i za korejski jezik”,potvrdila nam je Vanja Baltić profesorica njemačkog jezika koja dolazi ispred Fondacije Zajednički put.

Postoje predrasude u smislu da je učenje stranih jezika preteško i da se to jednostavno ne može savladati,ali kada se uzme u obzir činjenica da su ljudi višejezični,to je naravno moguće.

“Mi koristimo savremenije metode u savladavanju stranih jezika, to su neke metode koje u fokus,prije svega,stavljaju polaznike,odnosno učenike ali i same predavače.Dosta pažnje se posvećuje komunikaciji u samoj nastavi ali i zanemarivanju tradicionalnih prevodilačkih ili gramatičkih metoda.Sada mladi više mogu da se slobodno izraze, takodjer da usavršavaju vokabular tako što se koriste verbalne i neverbalne metode objašnjavanja,a sve to utiče na povoljne rezultate učenja stranog jezika”,dodaje Vanja

Naš mladi sugrađanin Ljubiša Vujčić govori tri strana jezika i to njemački,engleski i japanski.On kaze da je jezike koje poznaje učio u hodu,kroz razne hobije i zanimanja,a dosta su mu pomogle i video igrice.

“Ako neko želi da nauci neki strani jezik neka to i učini,jer mu to samo dobro može donijeti”,poručuje Ljubiša.

U opuštenoj atmosferi uče se strani jezici i u Školi stranih jezika New Academy u Prijedoru.

“Čuvena je ona poslovica “Koliko jezika znaš,toliko vrijediš” pogotovo u vrijeme razvoja tehnologije engleski je postao manje-više internacionlani jezik.Svaki posao zahtjeva bar neki minimum poznavanja engleskog jezika,a i njemački lagano prelazi u tu kategoriju.Svakako je plus kada možete u svoju biografiju da stavite da poznajete neki strani jezik”,poručuje profesorica njemačkog jezika u Školi stranih jezika New Academy u Prijedoru Nikolina Jelisavac.

“Ljudi su i te kako prepoznali potrebu poznavanja nekog stranog jezika, pa sve češće upisuju kurseve ili ih uče na neke druge načine”,dodaje Goran Brkić profesor engleskog jezika i književnosti u Školi New Academy.

Dakle, odlukom Vijeća Evrope 26. septembra obilježava se i naglašava važnost evropske mnogojezičnosti. Evropa zaista posjeduje izuzetno jezičko bogatstvo. Važnost njihovog očuvanja naglašava i Europska unija ne samo simbolično riječima i obilježavanjem svakog septembra, nego i djelima: EU nije izabrala službeni jezik ili jezike komunikacije, nego prihvata sve jezike svojih članica kao službene jezike Europske unije.

Jezik je dio ne samo našeg svakodnevnog života već i našeg identiteta. On je to što nas odvaja od ostatka živog sveta. Ali, naravno, ne govorimo svi istim jezikom. Neki kažu da bi bilo bolje da postoji jedan univerzalan jezik preko koga bismo se sporazumevali. Ali, da li je to stvarno riješenje? Time bi se izgubilo previše lijepih kultura i naroda koji sve važno u svom životu vezuju baš za svoj jezik. Takođe, to bi dalo jednu priliku manje da radimo na sebi. Učenjem stranog jezika usavršavamo sebe i pokazujemo da nam je stalo do drugačijih stavova, kultura, i tradicija. Što više jezika znamo, bliže smo ostatku svijeta.

Ovaj put željeli smo da skrenemo pažnju na važnost učenja i poznavanja stranih jezika,jer kao što smo danas više puta čuli “koliko jezika govorimo,toliko vrijedimo”.

“Free Radio Prijedor”

PULS MLADIH – ZANIMLJIVI ZANATI

Zanati među mladim ljudima sve više zamiru, iako svako društvo opstaje zahvaljujući radu zanatskih usluga. Naši sagovornici će nam objasniti kako su svoja interesovanja i hobije pretočili u interesantne zanatske poslove.

Milana Glušac, buduća učiteljica, u slobodno vrijeme izrađuje nakit. Ona se u toku pandemije Corona virusa prijavila na online kurs udruženja „Zaštitna radionica“ izrade nakita i time napravila svoje prve korake, a dalje planira da pokrene svoj mali biznis. Ona navodi da su za ovaj posao potrebni doza kreativnosti, volja i vrijeme.

„Nešto trebate dovoljno da volite, da vas to zainteresuje, prvenstveno svako treba da pronađe neku svoju strast, nešto što ga zanima“.

Još jedna mlada Prijedorčanka se bavi izradom nakita, njeno ime je Adila Ahmetagić, a njen rad je veoma unikatan, jer je u pitanju izrada eko nakita.

„Uglavnom nakit pravim od materijala koji se može razgrađivati ili od predmeta koje većina ljudi baci kao otpad“, objašnjava Adila.

Ideju je dobila pregledanjem videa na internetu, a svoj rad želi da unovči i preusmjeri u humanitarne svrhe. Ona navodi kako je mali broj žena u našem gradu spremno da nosi eko nakit.

“ Moja poruka je da se ne boje drugih ljudi i osuđivanja i da će u početku biti teško, ali borbom i željom će uspjeti kasnije s vremenom“,poručuje Adila mladima koji žele da se bave nekim zanimljivim zanatom.

Jelena Kondić se bavi izradom kutijica i ukrašavanjem predmeta i namještaja „dekupaž“ tehnikom.

Dekupaž tehnika je tehnika ukrašavanja predmeta pomoću papira i boja. Ona navodi da je samouka i da je svoje znanje upotpunila na nekoliko kreativnih radionica. Za ovaj posao je potrebno kreativnosti i strpljenja, kao i dobra procjena šta kupac konkretno želi. Ona smatra da bi ljudi trebalo više da cijene i podstiču ručni rad. Jelenine radove možete pronaći na insagramu pod nazivom „Jdunikati“.

Danijela Mikanović, profesor razredne nastave, u slobodno je vrijeme dječiji animator, koji svaki dječiji rođendan učini posebnim.

“Nastala je slučajno, spontano, iz moje želje i potrebe da mojoj djeci priredim iznenađenje za rođendan, mi nemamo animatore, imamo klovnove, a ja sam htjela akciju“,objašnjava Danijela kako je nastala ideja animatora. Ona se ovim poslom bavi tri godine, a navodi kako joj posao od početka napreduje sjajno te je izgradila tim koji sada broji pet ljudi.

„Da bi bili animator potrebno je da budete energični, spontani,snalažljivi te da volite djecu“, kaže Danijela.

U sklopu Danijelinog tima nalazi se i Andrea Meavić koja se ovim poslom bavi oko godinu dana.

„Kao animatori nudimo dobru zabavu, kroz tu zabavu djeca prođu sve ono što su učili u školi, što ih roditelji uče, sve što je interesantno za njih.“

Oni svoj posao promovišu preko društvenih mreža. Za ovaj posao, navodi Andrea potrebni su samo ljubav i želja a sve se ostalo postepeno nauči.

Mladena Stupar se bavi izradom prirodnih sapuna. „Seka sapuni“ je novi Prijedorski brend pokrenut od strane naše mlade Prijdorčanke. Ona je svoj biznis pokrenula zahvaljujući potsticaju sa biroa.

„Postupak izrade sapuna traje nekoliko sati, zatim je potrebno da se sapun suši nekoliko mjeseci, nakon toga slijedi pakovanje koje zahtjeva najviše truda“,navodi Mladena. Ona svoj proizvod promoviše preko interneta, a njene proizvode možete naći i na policama prodavnice „Euro Fany“. Ona poručuje mladim ljudima da ako imaju želju da se bave prizvodnjom nečeg prirodnog treba da se upuste u tu „avanturu“, a sretstva će se uspjeti pronaći.

Nemanja Miljić, medicinski inženjer po struci bavi se izradom noževa. Ovaj posao je pokrenuo spontano, prije svega za svoje potreba, a postepeno se krug kupaca proširio, sada su to lovci, kolekcionari  i drugi ljudi koji njegov proizvod mogu naručiti preko interneta na instagram profilu „Svarognoževi“.“Generalno, uvijek kažem svima, ako su u mogućnosti, da rizikuju“, poručuje Nemanja mladim ljudima koji žele pokrenuti sopstveni biznis.

Razgovarali smo o poslovima mladih ljudi koji će sigurno prerasti u ozbiljnije poslove. Iz primjera ovih mladih ljudi našeg grada može se zaključiti da se trud isplati i da se može uspjeti. Uzmite stvar u svoje ruke, rizikujte ako je potrebno i pokrenite se.

“Free Radio Prijedor”

PULS MLADIH – AKTIVIRAJ SE,POKRENI SE!

Veliki broj mladih je nezainteresovan za probleme lokalne zajednice, zbog toga je Omladinski savjet pokrenuo projekat „ Aktiviraj se, pokreni se“.
Polaznici Škole novinarstva Free radija na ovu temu razgovarali su sa koordinatorom kao i sa učesnicima projekta.

„ Projekat „Aktiviraj se, pokreni se“ ima za cilj da pokrene što veći broj mladih ljudi kako bi ostvarili znanje pri pisanju projekata, na koji način oni mogu da djeluju u lokalnoj zajednici i na koji način mogu svoje ideje odnosno probleme koje vide u lokalnoj zajednici da riješe kroz projekte i aktivizam“,ističe koordinator projekta Medina Ramić.

Nedovoljna popularizacija projekata i organizacija u kojima mladi učestvuju kao i njihova nezainteresovanost glavni je uzrok nezadovoljstva mladih.
Krajnji cilj projekta jeste edukacija mladih, kako da pravilno pišu projekte i prezentuju svoje ideje u medijima, kao i primjena novostečenih znanja u praksi.

„ Dalja obuka mladih je u semptembru u kampu na Kozari gdje će mladi da rade na idejama odnosno na problemima koje su uočili u lokalnim zajednicama. Nakon toga imaju dva mjeseca da realizuju sve te ideje. Tu su tri manja projekta gdje će mladi sami da uoče te probleme i da kroz mentorsku pomoć te ideje realizuju i da ih riješe.“

Ovaj projekat je nastao zbog pasivnosti mladih. Mladi nemaju pristup aktivističkim prilikama. Ovo je odlična prilika da se otkriju mogućnosti koje nudi grad Prijedor mladima i šta mladi mogu učiniti da unaprijede svoju zajednicu.

U sklopu projekta organizovano je takmičenje u kategorijama poezija, fotografija i slikarstvo.
„ Tu su mladi sa najvećim brojem lajkova mogli da pobijede, gdje su se oni aktivirali i pozvali su veliki broj ljudi da ih podrži po tom pitanju“, ističe učesnica projekta Mirjana Komosar.

Katarina Bursać, učesnica projekta ističe korisnost ovakvih projekata za mlade koji mogu pomoći našoj zajednici.

„ Ja sam osvojila prvu nagradu i ponosna sam na tu svoju nagradu, jer sam uspjela da pokažem neki svoj talenat. Na mom radu je konkretno prikazan uticaj društvenih mreža na mlade“, naglasila je Katarina.

12.08 Svjetski dan mladih. – na mladima svijet ostaje, ovaj dan je prlika da osvjestimo mlade, da uvide da imaju priliku da stvore bolje uslove za sebe u svojoj zajednici. Projekat „ Aktiviraj se, pokreni se“ predstavlja poziv za budućnost!

„Mladi se angažuju i doprinose gradu kroz svoja lična zalaganja. Imamo dosta mladih koji pokreću različite teme i koji su dosta aktivni na području Prijedora,“ ističe Željka Zgonjanin.

Ovakve projekte, aktivnosti, organizacije, potrebno je promovisati na društvenim mrežama, gdje su mladi veoma aktivni. Svoje probleme mladi mogu riješiti kroz trud i vještine, a uz podršku Omladinskog savjeta mogu shvatiti svoje potencijale.

16 PULS MLADIH – MLADI TALENTI

Najbolje što svako društvo može da ima jesu mladi I talentovani ljudi. Njihove sposobnosti čine naše okruženje šarolikim i zanimljivijim, zato je bitno da ističemo njih kao takve.Razgovarali smo sa Ivonom Odicki, Sandrom Macurom, Stefanom Radinovićem I Natašom Buvalo.

Ivona Odicki se bavi pjevanjem,a pravu ljubav prema pjevanju je razvila onog trenutka kada su njeni roditelji primjetili da ona ima taj talenat. Posebno je ponosna na učešće u ,,Pinkovim zvjezdicama“ u drugoj i trećoj i sezoni, kao i na treću nagradu u Bjelorusiji na festivalu ,,Slavjenski Bazar“.

,, Pjevanjem planiram da se bavim profesionalno, planiram da izbacim svoju autorsku pjesmu, radim na tome trenutno. Mislim da naš grad ima velik broj talenata, meni je grad mnogo pomogao kad sam učestvovala na nekim manifestacijama i festivalima, tako da mislim da talenti mogu doći do izražaja ako se potrude i ako rade na sebi“,ističe Ivona.

Prati radove različitih umjetnika da bi savladala tehnike koje oni koriste i usavršila svoj rad. Marija Šerifović i Aleksandra Radović su uzori mlade pjevačice. Planira da studira u Gracu, međutim u opticaju je i Beograd jer takođe nudi razne mogućnosti za pjevače.

,,Glumom se bavim od svoje sedme godine, pa sve do sada. Učestvovala sam u pozorišnim predstavama. Fotografijom se bavim pet godina,a izradom skulpura zadnje dvije godine.“,  ističe Sandra Macura.

Sa 10 godina je dobila nagradu na ,,Dječijem dramskom festivalu“ ,prvo mjesto za najbolju dječiju ulogu, a u Pozorištu je jedina iz četvrte generacije Škole glume uspjela i dalje da se bavi glumom. Glumom planira da se bavi profesionalno i  smatra da je to njen životni poziv, a ostalim stvarima će nastaviti da se bavi kao hobijima. Svoj uzor nalazi u američkoj glumici Jennifer Anistone, ali i u drugim glumcima kao i pjevačima. Pozorište joj je dosta pomoglo kada joj je to trebalo  i smatra ko želi i hoće da može da se iskaže u našem gradu. Željela bi da pokuša sa glumom i u inostranstvu jer su tamo veće mogućnosti.

,, Košarku treniram 7 godina, sve je počelo tako što je drug počeo da trenira  pa sam i  ja krenuo sa njim i svidjelo mi se. 2017. Godne sam bio član mlade reprezentacije Republike Srpske, a prošle godine sam bio član U16 reprezentacije BiH. Moj uzor je Kobe Bryant “, kaže Stefan.

On takodje smatra da naš grad ima puno mladih talenata i da mogu doći do izražaja kroz rad i trud. Imao je podršku grada kada god je to zatražio. Njegov stav je da treba biti više sportskih klubova i da se na taj način mogu više istaći mladi talentovani sportisti.

Nataša se crtanjem počela baviti od sedmog razreda i da bi usavršila svoje znanje upisala je školu crtanja kod profesora Borisa Eremića, a digitalnim crtanjem se bavi od juna kada je krenula u Prijedorsku agenicju ,,PREDA“. Učestvovala je u ,,ŠA art kutku“ i  tu je izložila svoje radove. U budućnosti želi da se bavi crtanjem, ali možda u nekom drugom obliku. Zna iz svog okruženja dosta talenata koji su savladali crtanje ali ne ističu svoj trud. Smatra da bi se za nekoliko godina mogli razviti, da naš grad ima potencijal za to, ali trenutno ako imamo veće ciljeve da bi se to moglo ostvariti ali na nekom drugom mjestu. Ukoliko bi se bavila animacijom ili filmom, probala bi da u tome uspije na nekom drugom mjestu, ali je veže ljubav prema svome gradu.

,, Trebalo bi da ima više ateljea u kojima bi imali samostalne amaterske izložbe, jer većina  ustanova u Prijedoru ne dozvoljava takve izložbe, za njih je potrebna diploma“, kaže Nataša.

U anketi koja je sprovedena u Prijedoru, ispitano je da li ovdje ima mladih talenata, na šta je veći dio ispitanika odgvorio da ima i da je na neki način Prijedor grad umjetnika. Imamo zastupljene sportiste, bendove, slikare, glumce, fotografe ali da nisu dovoljno podržani od sredine i medija. Ističu da su potrebne radionice, organizacije i ustanove koje bi pomogle mladima da razviju svoj talenat.

Ono što je važno jeste da institucije prepoznaju mlade talentovane ljude i da omoguće razvoj tih talenata jer je sigurno da je ulaganje u takve pojedince i ulaganje u budućnost naše zemlje, a na našim mladim talentima je da nastave da rade i da se trude jer da bi uspjeli, pored talenta jednako je važan trud i rad.

“Free Radio Prijedor”

23 PULS MLADIH – ZAJEDNIČKO KULTURNO – ISTORIJSKO NASLJEĐE

Kulturno-istorijsko nasljeđe predstavlja kulturnu vrijednost jednog naroda, svjedoči o njegovoj istoriji, identitetu i utiče na razvoj društva. Način na koje se jedno društvo odnosi prema svom kulturnom nasljeđu utiče na način na koji će ih se potomci sjećati.

Baš iz tog razloga je briga o kulturno-istorijskom nasljeđu moralna obaveza svakog društva.

U novoj emisiji Puls mladih koju realizuju polaznici prve i druge generacije škole novinarstva Free radija pričali smo o tome kako sačuvati kulturu, tradiciju i istoriju.

Koliko je to zapravo važno otkrili su nam gosti: Željko Šormaz – direktor Udruženja za očuvanje tradicije, Alma Semanić – sekretar KUD-a „Osman Džafić“, Nebojša Aleksić – sekretar SKUD-a „Dr Mladen Stojanović“, Dragana Šušnica iz Agencije lokalne demokratije i Zoran Radonjić – direktor Muzeja Kozare.

„Bitno je znati ko smo, odakle dolazimo, šta su naši preci radili, kakvi su im običaji bili da bismo znali zašto smo mi danas takvi kakvi jesmo“, istakao je Željko Šormaz. On smatra da je zaista važno da čuvamo tradiciju i kulturu što oni i rade u okviru svoga rada koji je organizovan u pet odsjeka: za istraživanje, za očuvanje nacionalnih manjina, odsjek izdavačke djelatnosti, škola tradicije i odsjek narodnih igara i pjesama.  Takođe nam je rekao da proučavanje tradicije predstavlja vrlo ozbiljan posao i da ljudi koji se time bave imaju veliko breme jer i od njih dosta zavisi koliko će se toga znati u budućnosti i da li će to prenijeti na pravi način mladim ljudima.

Na naše pitanje o tome koliko su mladi uopšte zainteresovani za brigu o kulturno-istorijskom nasljeđu Željko nam je odgovorio: „ Mladi pridaju onoliko značaja koliko mi stariji vodimo računa, koliko ih učimo tome i koliko im pružino uslova. Na nama je taj zadatak da im pokažemo ako želimo da nauče.“

Na Kozari je održan trening pod nazivom „Svaki spomenik ina svoju priču“, o tome nam je više rekla Dragana Šušnica.

„Mladi ljudi su se na treningu upoznali sa tim na koji način bi oni mogli da doprinesu poboljšanju kulturnog nasljeđa i kako da to promovišu na neki noviji način, preko tehnologija.“, kaže Dragana.

Ona nam je rekla da su mladi ljudi na ovom treningu bili zaista zainteresovani i prihvatili su date informacije na pravi način te ih obrađivali i dobili zanimljive i korisne produkte.

Sa Almom Semanić smo takođe pričali o značaju kulture i tradicije. „U našem KUD-u se trudimo da očuvamo tradiciju. Jako je važno da gajimo to što su ljudi prije nas gradili, radili, pisali, slikali… Svaka činjenica je bitna da se zna kada je istorija u pitanju.“ , kaže Alma.

SKUD „Dr Mladen Stojanović“ postoji već 135 godina, o tome nam je više rekao Nebojša: „Danas okupljamo oko 550 članova: hor, folklorne sekcije, izvođački ansambl, narodni orkestar, tamburaški orkestar, vokalne grupe…“ On nam je rekao da su mladi zaista uključeni, i da od malih nogu uče da bi kasnije na pravi način naučeno iskazali.

„Druženje i putovanja su veliki motiv za bavljenje tim, ali svakako i želja za učenjem tradicije.“, kaže Nebojša.

Muzej Kozare ima stalnu etnološku izložbu, više o tome rekao nam je Zoran Radonjić: „ Stalna arheološka postavka, etnološka postavka su nešto što je stalno i što se može vidjeti pored mnogobrojnih drugih dešavanja“, rekao je Zoran. Pitali sno ga i koliko mladi posjećuju izložbe i koliko su zainteresovani, na šta smo dobili odgovor da ih interesuje najviše savremena likovna umjetnost i da dolaze tokom obaveznih školskih posjeta, ali individualni dolasci zbog stalne  postavke nisu zadovoljavajući.

Kultura i tradicija prevazilaze jezičke barijere i spajaju ljude. Za sve nas pojedinačno je jako važno da to čuvamo i prenosimo mlađim generacijama jer to je ono što jesmo i ono što oblikuje naš identitet.

Ovom emisijom poručili smo mladima da to ne zapostave i ne zaborave u ovim modernim vremenima.

“Free Radio Prijedor”

15. PULS MLADIH – IZLAZNOST MLADIH NA IZBORE

Približavaju se lokalni izbori u BiH, a samim tim  postavlja se pitanje hoće li izlaznost na izbore ovaj put biti veća, tačnije da li će mladi izaći na izbore i da li shvataju važnost glasanja.

Polaznici Škole novinarstva Free radija anketirali su mlade grada Prijedora, koji su podijeljenog mišljenja na ovu temu. Jedni smatraju da je izuzetno važan izlazak mladih na izbore, te da trebaju izabrati opciju za koju smatraju da im najviše odgovara. Drugi ne izlaze na izbore, jer su mišljenja da svojim glasom ne mogu napraviti značajnije promjene.

Upravo zbog malog procenta izlaznosti mladih na izbore Nermin Topovčić, student Pravnog fakulteta u Banjaluci početkom godine pokrenuo je kampanju #tvojglasjebitan, kako bi što većem broju mladih ljudi bila ukazana važnost izlaska na izbore, a uskoro je ova kampanja dobila i svoje ambasadore širom cijele BIH.

“Gledajući statističke podatke sa izbora 2018. godine uočeno je da samo 54% građana širom Bosne i Hercegovine izlazi na izbore. To nije prihvatljivo pa sam odlučio da pokrenem jednu ovakvu kampanju jer glas građana Bosne I Hercegovine treba da bude bitan i taj postotak treba da bude viši od 54%. Kampanja #Tvojglasjebitan je već za mjesec dana okupila preko 100 mladih ljudi širom Bosne i Hercegovine, danas okuplja preko 300 mladih širom BiH, a sama ideja se proširila na Srbiju i Crnu Goru”,  istakao je Nermin.

Dokaz da mladi mogu sarađivati bez obzira što dolaze iz različitih političkih partija jeste i akcija adaptacije dječijeg igrališta na Pećanima koju su inicirali polaznici Akademije političke odgovornosti, u kojoj su učestvovali oni kao i svi gradjani koji su htjeli da pomognu.

Da je ovo jedna pozitivna priča vidimo i sami, a to nam je potvrdila i Murisa Marić, izvršna direktorica udruzenja građana DON.

„Odrađena je akcija uređenja i adaptacije dječijeg igrališta na Pećanima za djecu do 7-8 godina koji ne mogu biti na igralištu bez roditeljskog nadzora jer je igralište pored pruge i ono je uvijek bilo prepoznatljivo kao igralište pored pruge. Gradjani su zainteresovani za preuređenje ovog igrališta i dolaze da pomognu pri uređenju i adaptaciji. Ovo je ipak jedna pozitivna priča mladih polaznika Akademije političke odgovornosti koja se već 4 mjeseca radi u Prijedoru. Mladi iz 9 političkih partija, njih 17, prolazi ovu akademiju“ , dodala je Murisa.

U sklopu emisije htjeli smo da čujemo i mišljenje naših sugrađana o izlaznosti mladih na izbore kao i koliku važnost za njih predstavljaju izbori, a ono što smo mogli čuti kao povratnu informaciju od njih jeste da stanje i nije baš najbolje,ali mnogi mladi ljudi ne gube nadu i smatraju da izlaznost na izbore treba biti veća.

Kada je u pitanju okupljanje mladih iz Akademije političke odgovornosti i pokretanje akcije preuređenja i adaptacije igrališta na Pećanima mišljenja nisu podijeljena. Svi se slažu da je sama akcija jedna jako pozitivna priča i da je ona samo jedan od dokaza da nije bitno koju političku partiju predstavljamo kada je u pitanju opši interes.

„Danas je sve politika,pa smatram da se svi bavimo politikom bez obzira da li kažemo da smo dio političke partije jer to je sasvim jedna druga priča. Mislim da nije odluka na svim mladim ljudima da se bave politikom. Svi imaju neke svoje interese zbog kojih se priključuju političkim partijama tako da mislim da političke partije trebaju da razmisle da li uvijek treba neko da zadovoljava formu ili zaista trebaju da njeguju neke kadrove koji ce imati i na jednim i na drugim izborima“, naglasila je Murisa.

Iz cijele ove priče možemo zaključiti dvije stvari: Izlaznost na izbore je veoma bitna jer odlučujemo o svojoj budućnosti i kada je opšti interes u pitanju političko opredjeljenje nije bitno.

“Free Radio Prijedor”

PULS MLADIH – MLADI IZ DIJASPORE

Vjerovatno ste već više puta slušali ili čitali priče o mladim ljudima koji odlaze u inostranstvo ili imate prijatelje, poznanike ili članove porodice koji su odlučili potražiti sreću u nekoj stranoj zemlji, ali šta se desi kada mladi ljudi napuste našu zemlju? Šta ih fascinira u stranoj zemlji?

U potrazi za ovim ali i za nekim drugim odgovorima razgovarali smo sa našim sagovornicima koji su napustili našu zemlju i odlučili potražiti sreću u nekoj stranoj zemlji.

Jedna od sagovornika je Milana Stojaković koja trenutno studira u Njemačkoj i koja je tamo otišla u želji da nastavi svoje školovanje.

„Kada sam otišla da studiram postojala je i želja da ostanem da živim i radim tamo, jer nažalost nisam vidjela perspektivu u našoj zemlji. Na početku sam nailazila na mnoge prepreke, jer sam prvenstveno jezik znala samo površno. Prvih par mjeseci je bilo teško, ali sam se nekako uskladila i sada je sve dobro. Gledajući iz mog ugla život u inostranstvu je prije svega siguran. Najvažnije mi je to što ovdje imam perspektivu i što mogu da zamislim da moja djeca ovdje odrastaju a ne u našoj zemlji koja je prilično neorganizovana“, navodi Milana.

Zatražili smo mišljenje i od diplomiranog pravnika Adnana Rešića koji trenutno živi i radi u malom gradu u Bavarskoj, koji za razliku od mnogih nije otišao zbog zaposlenja.

„Ja sam otišao u inostranstvo, tačnije u Njemačku, prije otprilike godinu i po dana, a razlog zašto je najvažnije pitanje. Ne mogu reći da sam otišao zbog nezaposlenosti jer sam imao posao i solidna primanja za naše uslove. Glavni razlog zašto sam otišao jeste mentaliet ljudi koji je već 20 godina isti i ne mijenja se i izgleda da se neće ni mijenjati. Glavna prepreka mnogim ljudima je jezik, ali to meni nije predstavljalo problem jer tečno pričam njemački. Ono što me je najviše fasciniralo jeste sama uredjenost države“, kaže Adnan.

Takodje jedna od sagovornika je i studentica Tamara Đurić koja je otišla zbog, kako ona navodi, boljeg standarda života.

„Po mom mišljenju studenti u Njemačkoj imaju dosta privilegija. Naravno, ne smatram da je život tamo savršen, ali biti student u Njemačkoj je zaista lijepo“, istakla je Tamara.

Još jedan gost u emisiji je i Kristina Savović koja je već krajem trećeg razreda srednje škole odlučila da želi da studira u inostranstvu i tamo je već nekoliko godina.

„Roditelji su me podržali u mojoj želji da odem u inostranstvo da studiram, tako da sam odmah po završetku srednje škole i otišla, a razlog je bio sam fakultet jer ja studiram arhitekturu i smatram da mi neki veći grad može pružiti nešto više bar što se toga tiče. Život u inostranstvu iz mog ugla je dosta naporniji i dosadniji nego kod nas zato što većinu dana provedemo na poslu pa i ono malo slobodnog vremena što imamo trudimo se da rasporedimo što je bolje moguće“, navodi Kristina.

Priču iz italije nam donosi Dijana Borovčanin koja je završila studije, a trenutno tamo živi i radi.

„U Rim sam došla 2005. godine da studiram. Kada sam došla u Italiju nisam imala nekih prepreka vezanih za jezik, jer je moje znanje Italijanskog bilo više nego dovoljno da bi tamo upisala fakultet i normalno komunicirala. Ono što me je fasciniralo u Italiji, a vjerujem i druge ljude koji su studirali u inostranstvu je to što sam imala priliku da putujem i to je nešto što mi se i danas svidja. Takođe, to mi je pomoglo u adaptiranju u sav taj sistem i državu“, ističe Dijana.

“Free Radio Prijedor”

PULS MLADIH – PRIJEDOR,GRAD MURALA

Grad Prijedor jedinstven je na Balkanu po broju akademskih umjetnika i umjetnica koji iz njega potiču. Od osnivanja Akademija umjetnosti u Banjoj Luci i Trebinju u Prijedoru stasavaju i mlađe generacije slikara, grafičara, vajara i pedagoga. Većina predstavnika ovih umjetnika okupljena je danas u Udruženje likovnih umjetnika Prijedora.

Glavna namjera osnivanja ovog udruženja bila je davanje podrške umjetnicima u njihovom radu i promociji te doprinos razvoju kulturnog života Prijedora uopšte. Sa tom idejom pokrenut je i projekat pod nazivom “Prijedor – grad murala”. U okviru ovog projekta, koji ima za cilj brendiranje Prijedora kao grada umjetnosti, osnovana je međunarodna godišnja nagrada za najbolji mural.
Osim dodjeljivanja nagrade pobjednički mural biće oslikan svake godine na nekoj od fasada u gradu Prijedoru.

Upravo u okviru Udruzenja nastala je ideja o brendiranju Prijedora kao grada slikara.Prijedor je više od stotinu godina poznat kao grad slikara,a prvi školovani slikari iz našeg grada su Todor Švrakic i Pero Popović.

„Od prve izložbe koja se desila 1908.god.,pa sve do danas interesovanje za umjetnike,a naročito likovne stalno raste i može se reći da postoji kontinuitet u priči o Prijedoru kao gradu slikara“,rekao je Boris Eremić akademski slikar i predsjednik Udruženja likovnih umjetnika grada Prijedora.

On kaže da je upravo zbog te priče o Prijedoru kao gradu slikara,zajedno sa par kolega, došao na ideju da brendira grad Prijedor kroz murale,jer su murali nešto što je običnom čovjeku vidljivo svakodnevno.

„Murali koje naš grad ima poručuju da je Prijedor grad kulture,umjetnika,grad sa razvijenom likovnom scenom i tradicijom“,dodaje Boris.

Stevan Šeatovic, defektolog – nastavnik u centru Sunce u slobodno vrijeme također oslikava zidove pojedinih zgrada u našem gradu. Stevan se oslikavanjem zidova bavi iz hobija, a počeo je sasvim slučajno, želeći da sterilnu bijelu učionicu pretvori u prostor ugodan za učenje djece.

„Sve je krenulo sa oslikavanjem zida na zgradi Vrtića „Radost“ u Prijedoru.I mi,a i uprava vrtića smo bili prijatno iznenađeni kako je taj crtež lijepo ispao i koliko pozitivnih rekcija je izazvao“,rekao je Stevan.

Stevan kaže da su sve radili volonterski i da su jako srećni sto su ostavili nešto svome gradu,a ono što posebno žele je da oslikavaju javne površine i da to bude dostupno svim Prijedorčanima,a i gostima i prolaznicima.

„Prijedorski murali su nešto fantasticno i ono što je do sada urađeno prevazilazi sva očekivanja.Prijedor definitivno postaje prepoznatljiv po svojim muralima“,dodaje Stevan.

Murali su u inostranstvu vrlo popularna umjetnička forma, a u poslednjih nekoliko godina sve su više prihvaćeni i u nasim gradovima. Murali su kao izložbe na otvorenom koje traju dok god zid postoji, galerija koja se nikada ne zatvara.

Ovakva umjetnost podiže ljepotu vizure ulice kvarta i grada na viši nivo kao slika na zidu uličnog dnevnog boravka. Osim što razbijaju sivilo zidova, murali daju priliku svakom umjetniku da pokaže nešto svoje, da ispriča svoju verziju priče.

“Free Radio Prijedor”

PULS MLADIH – MLADI IZ DIJASPORE

Veliki broj mladih ljudi iz naše zemlje rasuo se po cijelom svijetu u potrazi za poslom, boljim sistemom obrazovanja i boljom egzistencijom.

U emisiji Puls mladih, koju realizuju polaznici škole novinarstva Free radija, pričali smo sa nekima od njih o tome kako im je živjeti van svoje zemlje, planiraju li se vratiti, a ako ne da li vole doći na odmor u svoju zemlju i u svoj grad.

Ugostili smo četiri mlade osobe iz različitih dijelova svijeta i čuli njihove stavove, želje, razloge odlaska, planove za budućnost i čuli njihove poruke mladima koji su ostali ovdje.

Jedan od njih je Boris Latinović koji već 9 mjeseci živi i radi u Australiji. Boris smatra da naša država nije politički uređena, da je korupcija ušla duboko u pore društva, da je teško naći posao te da je puno lakše živjeti u uređenom sistemu u šta se i uvjerio svojim odlaskom.

Sa Borisom se slaže i Nebojša Banjac koji nam je došao iz SAD-a gdje živi i radi već 6 godina. Nebojša kaže da vidi bolju budućnost za svoju djecu daleko odavde zbog čega je i otišao.

„Bolje plate, bolji uslovi za život, poslovi u struci, bolja perspektiva neki su od razloga odlaska mladih“, kaže Nebojša.

Andrea Rokvić i Miloš Vračar su naši gosti koji žive i rade u Njemačkoj, državi gdje se možda i najčešće odlazi sa naših prostora, a oni su nam objasnili i zašto je to tako.

„U Njemačkoj je puno lakše ostvariti zaradu koja se ne može ni uporediti sa zaradom ovdje, omogućava mladim ljudima usavršavanje, rad na sebi, posao gdje se cijeni ono za šta smo se školovali i gdje se za posao u struci ne čeka godinama kao ovdje“, kaže Andrea.

Markovo mišljenje je slično kao i Andreino, i on je otišao u potrazi za boljim životom, i on smatra da ne cvjetaju ruže ni vani bez truda i rada, to je ipak ono što je uvijek važno.

Pitali smo ih i šta je to što fali našoj zemlji i čime bi privukli mlade ljude da ostanu i dobili slične odgovore. Država mora da omogući posao u struci mladim ljudima, da ih ohrabri boljim platama da bi mladi mogli da razmišljaju o zasnivanju porodice ovdje. Potrebno je da se vodi računa prilikom zaposlenja, da se uvede testiranje, da konkursi za posao budu javni i da se zaposljavaju stručni kadrovi, a ne oni koji su na sumnjive načine došli do radnog mjesta što je, nažalost, u našoj državi čest slučaj, složili su se naši gosti.

„Nada o povratku i boljem životu ovdje uvijek postoji“ kaže Boris, a njegovo mišljenje dijele i ostali gosti.

Svi su otišli u potrazi za boljim životom, otišli su jer su htjeli više od onoga što im nudi naša država, ali smatraju da ovdje pripadaju, i dalje vole svoj zavičaj i nešto ih vuče da se vrate pa makar i na odmor.

Poručili su mladim ljudima koji su ostali ovdje da se bore za sebe, i za svoje mjesto u društvu, da ne odustaju od svojih snova i da rade na tome. Možda postoji bolje sutra i u našoj državi, ne treba izgubiti nadu, ali isto tako ako smatraju da će sreću naći negdje dalje da idu za tim, složili su se naši mladi gosti.

Ova emisija je dokaz da uz trud, rad, volju mlad čovjek može da uspije gdje god se nalazio. Svako iskustvo je dobro i prilika je da rastemo i usavršavamo se. Naša zemlja ima resurse, ima kvalitete, ima mlade ljude, i nadamo se da će im se u budućnosti pružiti više mogućnosti da život nastave ovdje i da oni što su otišli imaju razlog da se vrate.

“Free Radio Prijedor”

PULS MLADIH – FORMALNO I NEFORMALNO OBRAZOVANJE

Kada govorimo o obrazovanju, procesima obrazovanja ili uspjesima obrazovanja obično mislimo na formalni kontekst obrazovanja u školi ili na univerzitetu, što definišemo kao formalno obrazovanje.

Školsko doba je međutim, u poređenju sa našim životnim vijekom, relativno kratak period. Ono je, iako veoma značajno, vremenski ograničeno i omogućuje nam da steknemo određeni nivo znanja u određenim naučnim disciplinama.

Međutim, veliki dio znanja i kompetencija se stiču i van formalnih obrazovnih ustanova. Ljudi uče na radnom mjestu, u slobodno vrijeme, putem medija, na raznim kursevima i seminarima, kroz volonterske angažmane, i sl.

U poslednje vrijeme interes za razne procese učenja koji se odvijaju van formalnih obrazovnih ustanova je značajno porastao. Izvanškolsko obrazovanje se razlikuje od formalnog obrazovanja i zovemo ga neformalno obrazovanje.

Da li je neformalno obrazovanje danas neophodno kao dopuna formalnom tema je o kojoj smogovorili u novom Pulsu mladih.

„Razlika između formalnog i neformalnog obrazovanja je ta što sa formalnim obrazovanjem dobijate određene kvalifikacije,što ne možete dobiti neformalnim obrazovanjem,a kao kruna ili dokaz toga je svjedočanstvo ili diploma koje dobijate nakon završenog školovanja.Što se tiče neformalnog obrazovanja,to je svaki vid obrazovanja koje stičete kroz kurseve,seminare,razne obuke,radionice i sl.Neformalno obrazovanje svakako ima svoju ulogu i značajno je jer vam daje određene sposobnosti,odnosno osposobljava vas za ono što niste stekli formalnim obrazovanjem ili najbolja varijanta je kad dopunjava vaše formalno obrazovanje“,kaže Gordana Jekić diplomirani pedagog.

Ona dodaje da je priča o neformalno obrazovanju prvo krenula u Americi,jer je kod njih taj pragmatizam u većem stepenu nego u bilo kojoj drugoj zemlji .Najprostije rečeno,tržište rada je dovelo do toga da je potrebno za što kraće vrijeme da se jedna osoba osposobi za neki posao.To i te kako ima svoj značaj i svoje vrijednosti,ali je ipak najidealnije kada vi svoje formalno obrazovanje nadogradite neformalnim obrazovanjem.

„Mislim da je važno da se neformalnim obrazovanjem dopunjuje formalno obrazovanje,da se stiču neke dodatne sposobnosti za rad raznim edukacijama,seminarima,radionicama i na taj način mlade osobe mogu da steknu znanja koja možda nisu uspjeli tokom formalnog obrazovanja“,smatra Ružica Stanić diplomirani psiholog.

„Uvijek treba graditi sebe i proširivati svoje znanje i mladi ljudi treba da iskoriste sve prednosti neformalnog obrazovanja“,dodaje Ružica.

Vrijeme u kom živimo karakterišu brojne promjene i izazovi na koje obrazovanje mora odgovoriti, pogotovo imajući u vidu činjenicu da upravo obrazovanje i vaspitanje doprinosi poboljšanju kvaliteta života ljudi.

Razvojne mjere za poboljšanje kvaliteta obrazovanja i obuke treba da dovedu do bržeg ekonomskog razvoja, smanjenja nezaposlenosti, odnosno stope povećanja i podizanja životnog standarda.

Agencija za ekonomski razvoj PREDA-PD je prepoznala ovaj problem, te i sami pridaju značaj neformalnom obrazovanju.

Agencija PREDA- PD organizuje razne kurseve iz oblasti informacionih tehnologija, kroz koje daje priliku mladim Prijedorčanima da uđu u svijet kreativne industrije.

„Naša iskustva su pozitivna.Raste interes za neformalnim obrazovanjem,odnosno za raznim kursevima i treninzima koji su usmjereni na određene specijalnosti,tj određene djelatnosti.Početkom ove godine agencija PREDA-PD,uz podršku grada Prijedora ,krenula  je u realizaciju projekta gradskih mjera podrške zapošljavanja u okviru kojih se nudi pet kurseva,koji su neformalnog tipa,ali su iz oblasti informacionih tehnologija.Interes je bio jako veliki,prijavilo se preko 200 kandidata koji su uglavnom bili mlada nezaposlena lica,a bilo je i zaposlenih,kao i studenata i može se zaključiti da postoji interes za pohađanje kurseva koji relativno kratko traju,ali pomažu vam da steknete neka osnovna znanja i vještine koje dalje mogu samostalno da nadograđuju kroz rad i iskustvo“,rekao je Goran Rodić projekt menadžer u Agenciji za ekonomski razvoj PREDA-PD.

Još od malih nogu kada nismo svjesni važnosti ni jednog značajnog pitanja na naš život,  roditelji i učitelji nas uče koliko je bitno biti pismen i obrazovan.Obrazovanje ne samo da nam daje znanje iz različitih oblasti i nauka, nego i priliku da steknemo iskustvo u onome što nas interesuje, da se gradimo kao ličnosti, kao i da stičemo potrebne vještine kako bi mogli da obavljamo različite poslove i tako dajemo svoj doprinos da svijet postane bolje mjesto za život. Formalno obrazovanje je proces koji počinje sa osnovnom školom i traje sve do završetka fakulteta.

Neformalno obrazovanje, sa druge strane, najčešće podrazumjeva učenje u realnim situacijama, kroz praktičan rad, nije vremenski ograničeno i akcenat mu je na usvajanju primenjivih znanja i vještina, a manje na dobijanju diplome. U to spadaju različite obuke, kursevi, treninzi i samostalno učenje.Neformalno obrazovanje brzo se prilagođava potrebama tržišta i polaznicima pruža najaktuelnija znanja, dok formalno obrazovanje često pruža sveobuhvatnije i temeljnije znanje.

Da biste bili uspješni u bilo kom poslu, imperativ je da se stalno usavršavate kako biste ostali u toku sa novim promjenama. Važno je da uvijek nastavite da se usavršavate, odnosno da praktikujete koncept cijeloživotnog učenja.

“Free Radio Prijedor”

24 PULS MLADIH – STRANCI ILI IPAK NE U PRIJEDORU

Gosti današnje emisije su ljudi koji su došli iz drugih zemalja da bi ovdje radili i živjeli.

Roberto Simionato je došao iz Italije, grada Trsta. Kako on kaže ove prostore je posjećivao od malena, jer su i njegovi roditelji bili trgovci, pa mu dolazak ovdje nije bio stran. Prijedor smatra svojom drugom kucom, ovdje ima svoje prijatelje, razvijen biznis, a u Italiju kako kaže, može da ode kad god to poželi.

,,Bosna je izuzetno dobro mjesto za život za onog ko ima dobro primanje, a ko nema, za njega je teško svuda“,kaže on.

Roberto je objasnio kako je znao naš jezik i prije života u Prijedoru, baš zbog posjećivanja BiH sa roditeljima u djetinjstvu. Znao je naš mentalitet, običaje, načine života, nije naišao na problem u prilagođavanju. Bilo mu je potrebno oko šest mjeseci da upozna ljude, potom se vrlo brzo uklopio.

Prednost Prijedora jeste da ima dosta slobode, nema mnogo stresa. Nedostatak bi po njemu bio taj što ljudi nisu spremni da napreduju, da preuzimaju korake ka tome, već se stalno vraćaju starom i komfornom načinu života.

Na naše šaljivo pitanje o promaji i na to da li se on nje boji, odgovorio je u pozitivnoj konotaciji. Ispičao  je priču u kojoj ga je šef vratio kući zbog vjetra da zatvori prozore, da promaja ne bi napravila štetu u kući.

U toku razgovora smo spomenuli i našu kuhinju, na šta je on rekao da ne može da se požali. Istakao je da voli više ribu, ali da mu se sviđaju i naše specijaliteti kao što su i janje, prase…

Ljudi su na Balkanu dobri, veseli, vole da se šale i gostoprimljivi su. Kaže da su Italijani jako slični ljudima u BiH. Smatra da mlad čovjek mora sve da proba sam, da se uvijeri da li može uspjeti u inostrastvu.

U anketi smo ispitali mišljenje naših građana o strancima. Smatraju ih pozitivnim i dobrim ljudima. Poručuju da treba da prihvatimo strance i da im pomognemo, kako kažu nije lako biti u tuđoj zemlji. Takođe, kažu da ne bi trebalo biti mnogo razlike između naših stanovnika i njih, kako ističu i oni su samo ljudi.

Olga Kisil Kunovac je iz Ukrajine, bivša sportistkinja. Ostala je u Prijedoru zbog ljubavi. Kaže da joj nije bilo teško da se prilagodi našem mentalitetu. Ovdje ima dosta drugara, kaže da smo veseli ljudi. Olga ističe da je lako savladala srpski jezik zbog sličnosti sa njenim maternjim jezikom. Kaže da se jezik najbolje uči kroz razgovor i interakciju sa drugim ljudima. Bavila se rukometom i bila je trener fizičkog vaspitanja, a poslije završetka karijere udaljila se od sporta i počela se baviti ručnim radovima. Sve je počelo iz znatiželje i hobija, a sada je razvila svoj manji biznis. Ovdje je osnovala svoju porodicu i započela novi život, međutim, ponekad za praznike se nađe u nostalgičnom stanju prisjećajući se svojih korijena. Srpske slave su za nju jako zanimljive, okupljaju ljude i drže ih na okupu. Sad ima dvije države, a BiH smatra svojom kućom. U razgovoru o trpezi i Olga je kao i Roberto istakla pečenje kao omiljenu hranu sa našeg menija.

Alenka Uduč je došla u BiH kao mala djevojčica. Kroz mjesec dana je počela da priča srpski jezik. Prisjeća se svog života u Sloveniji i ističe da se razlikovala i po ponašanju i načinu oblačenja kada je došla ovdje. U prvom razredu je prošla kroz razna ismijavanja zbog svoje različitosti. Smatra da je apsurdno da gledamo nacionalna opredjeljenja i da bi trebalo da se pozabavimo ekonomijom da bi nam bilo bolje. Alenka kaže da je Slovenija razvijenija od BiH, ali kaže da bi se i ovdje situacija mogla popraviti.

Stranci dolaze u posjetu Bosni i Hercegovini, a neki i ostanu da bi stvorili novi život. Nekoga privuče prilika za pokretanjem svog biznisa, nekoga prijateljstva, naš mentalitet, a nekoga i sama ljubav zadrži u našoj zemlji.

“Free Radio Prijedor”

14. PULS MLADIH – PROBLEMI U OBRAZOVANJU

Mladi kao nosioci budućeg naslijeđa imaju zadatak da uče i samim tim budu značajni i korisni članovi zajednice.Upravo zbog toga je obrazovanje veoma značajan faktor u životu svake mlade osobe.

O tome kakav je obrazovni sistem u našoj zemlji,polaznici škole novinarstva Free radija razgovarali su sa mladim ljudima koji su i sami učenici srednjih škola,ali i sa onima koji su studenti na nekim od fakulteta,unutar ili van granica naše zemlje.

Jedna od njih je i Neira Karagić.Prema njenim riječima obrazovni sistem u našoj zemlji je zastario i potrebna je reforma što prije.“Stvari koje radimo, stvari koje učimo su ponekad čak i nebitne.Toliko je zastario obrazovni sistem da sam ja u svojoj struci učila o lijekovima koji se više neupotrebljavaju“, dodaje Neira.

Dvadesetjednogodišnja Sara Žigić student Filološkog fakulteta,smjer njemački jezik i književnost kaže da se obrazovni sistem u našoj zemlji najbolje vidi po broju upisanih studenata,što postaje jako veliki problem.“Mislim da je razlog tome što baš nema mnogo prilika i mogućnosti za neko bolje studiranje,barem ne u našoj državi“ dodaje ona.

Istog mišljenja je i David Bojić,učenik Gimnazije Sveti Sava u Prijedoru.On kaže da je situacija slična i u srednjim školama,gdje je takođe sve manje i manje upisanih učenika.Smatra da je to razlog što se mnogi odlučuju na školovanje u inostranstvu.

Sandra Macura, koja je takođe završila Gimnaziju Sveti Sava u Prijedoru, a sada je student engleskog jezika i književnosti je mišljenja da su mladi primorani na školovanje van naše države, jer mladi žele da se obrazuju u raznim oblastima, a određeni smjerovi koje žele da upišu kod nas uopšte ne postoje.

Aleksandra Aleksić,učenik Medicinske škole u Prijedoru dodaje da je jedan od osnovnih problema u obrazovanju praktikovanje više teorijskog nego praktičnog nastavnog programa.“Nama praksa mnogo znači, i zbog toga, kad završimo školovanje ostajemo uskraćeni za to obrazovanje. Mnogi učenici, zbog takvog načina rada ni ne žele da nastave dalje školovanje“, dodaje Aleksandra.

Na pitanje da li su problemi u obrazovanju razlog što mladi odlaze u inostranstvo Neira takođe navodi problem nedostatka prakse.“Kada osoba istupi iz svoje klupe i teoriju treba da primjeni praktično tu dođe do blokade, jer upravo naš obrazovni sistem nije takav da podupire mlade u praktičnim stvarima.Tako da je to što nudi inostranstvo jako primamljivo, jer imaš mogućnost da pored školovanja i radiš, kao i da stičeš svoja primanja i budeš nezavisan“, ističe Neira.

Kada je u pitanju modernizacija obrazovnog sistema u našoj zemlji Sandra kaže da je u ovakvim situacijama, kao što je bio slučaj sa virusom korona, modernizacija školovanja jako bitna, ali pored takvih situacija ona smatra da je bolji tradicionalni način učenja koji je zastupljen kod nas, jer će učenici na taj način više da uče i posvete se školi.

Za kraj,naši sagovornici kao problem navode i nedostatak nastavnog kadra odnosno neškolovan kadar.“Kod nas nažalost postoje određene institucije gdje se mnogo lakše može dobiti diploma, a s druge strane se ne dobija dovoljan kvalitet znanja i zbog toga osobe koje  na vrlo lak način dođu do diplome prave konkurenciju školovanim studentima“ dodao je  Milan Miljuš, student Mašinskog fakulteta u Gracu.

“Free Radio Prijedor”