Autobusom putovao na treninge 15 kilometara, postao kapiten BiH, humanitarac i ponos svog kraja

Reprezentacija BiH u subotu navečer igrala je prijateljsku utakmicu protiv Kuvajta. Selektor BiH Ivaylo Petev promiješao je karte u ovoj utakmici, a kapitenska traka u ovom susretu završila je na ruci Eldara Ćivića, lijevog beka Ferencvarosa.

Ćivić je prošao sve reprezentativne selekcije. Prvi poziv dobio je od Sakiba Malkočevića u kadetsku, a potom i od Tonija Karačića u juniorsku reprezentaciju a nakon kapitenske trake koju je nosio u U-21 reprezentaciji u generaciji sa Amerom Gojakom, Lukom Menalom, Ermedinom Demirovićem, Marijanom Ćavarom, na red je došlo da barem u jednoj utakmici kapiten bude i u “A” reprezentaciji.

– Velika čast i zadovoljstvo za mene i moju porodicu. Na neki način nisam očekivao da će mi se ukazati sada prilika da kao kapiten predvodim reprezentaciju. Moram priznati to je bio nevjerovatan osjećaj. Puno emocija i stvarno je teško opisati riječima. Ukazana mi je velika čast i zahvalan sam selektoru i stručnom štabu na povjernju, govorio je Ćivić nakon utakmice sa Kuvajtom.

Autobusom putovao na treninge, sa bratom Muharemom sanjao snove o profesionalnoj karijeri

Eldar Ćivić je iz kalesijskog naselja Tojšići. Iz Kalesije je porijeklom i Miralem Pjanić, dok je Mersudin Ahmetović godinama jedan od najboljih napadača Premijer lige. Eldarov brat Muharem također je profesionalni fudbaler. Međutim, za razliku od Eldara, Muharem nije ostvario internacionalnu karijeru, trenutno nastupa u Slobodi i jedan je od najboljih bekova lige. U Kalesiji je fudbal sport broj jedan, ali tek rijetki dječaci sa tog kraja svoje prve fudbalske korake ostvare u tuzlanskoj Slobodi. Eldar je zajedno sa Muharemom fudbalsku slovaricu počeo učiti na Tušnju, a iz Tojšića su uglavnom autobusom rano ujutro putovali na treninge u susjednu Tuzlu…

“Ustajali smo u sedam ujutro i išli u Tuzlu autobusom na treninge. Uvijek je imao pobjednički mentalitet što je zadržao i danas. Davao je sve od sebe što mu se isplaćuje”, priča njegov brat Muharem.

U Slobodi se vrlo brzo nametnuo u jednog od najboljih pojedinaca u svom uzrastu te je dobijao pozive u omladinske selekcije BiH. Superiorna igra lijevom nogom, razoran udarac i probojnost po boku isticali su Eldara u prvi plan. Sa 14 godina već iz Slobode odlazi u Slovačko gdje se nastavio fudbalski školovati.

“Otišao sam u Češku na probu i nakon tri dana su mi rekli da ostajem. Nisam znao ni jezik, ali se na kraju sve isplatilo. Mislio sam da češki nikada neću naučiti. Roditelji nisu baš lako reagovali, ali ja sam imao taj cilj da budem fudbaler”, prisjeća se Eldar Ćivić.

Odluka o odlasku u Češku, kada je bio učenik prvog razreda srednje škole nije bila laka.

“Bilo nam je teško. Ostvaili smo ga samog, ali hvala Bogu snašao se”, govori Eldarov brat Muharem.

Eldar je jednim potezom kupio Prosinečkog za sva vremena

Eldar Ćivić u reprezentaciji BiH debitovao je kod Roberta Prosinečkog. Prosinečki je u nedostatku rješenja na lijevom beku, ali i za sjajne nastupe u U-21 reprezentaciji BiH Ćivića nagradio pozivom u “A” selekciju još u vremenu kada je još uvijek imao pravu nastupati za Mladu reprezentaciju. Premda je to bio težak udarac za Mladu reprezentaciju, koja je u to vrijeme pobjeđivala Portugala i bila u igri za plasman na veliko takmičenje, Vinko Marinović bio je ponosan što je njegov kapiten završio u “A” selekciji. Za BiH je debitovao prvog juna 2016. godine u prijateljskoj utakmici protiv Južne Koreje. No, ono što će se desiti u septembru mjesecu te godine, razlog je što je Eldar kupio Roberta Prosinečkog za sva vremena.

Prosinečki je pred duel Lige nacija ostao bez Seada Kolašinca, a na lijevi bek uskočio je Ćiva, koji je također bio povrijeđen, ali je pod inekcijama pristao igrati tu utakmicu, stisnuo je zube, a BiH je pobijedila. Do kraja ciklusa u Ligi nacija bio je standardan, a “Zmajevi” su osvojili grupu i plasirali se u elitnu ligu ovog takmičenja.

Prosinečki je nakon neuspješnog ciklusa za Evropsko prvenstvo 2020. otišao iz reprezentacije, a Ćivić je nastavio redovno igrati i kod Duška Bajevića, ali i Ivayla Peteva, koji ga je sada nagradio kapitenskom trakom.

Odbio Dinamo, Bjelica ga nije prežalio

Na ljeto 2019. godine Eldar Ćivić je iz praške Sparte prešao u redove Ferencvarosa. Očekivali su reprezentativca BiH na Maksimiru, silno ga je želio Nenad Bjelica, ali su čelnici zagrebačkog kluba previše taktizirali u pregovorima sa Spartom, pa je mnogo izdašniju ponudu na kraju dao Ferencvaros, koju su Ćivić ali i češki klub objeručke prihvatili.

U razgovoru za hrvatske Sportske novosti, Ćivić je otkrio da su ga čak tri puta zvali iz Dinama.

– Za početak da vam kažem da sam Dinamo odbio tri puta! Prvo smo se sve dogovorili za transfer. Bilo je, praktički, gotovo, dogovoreno, ali želio sam dobiti na uvid sve detalje ugovora. Naravno da sam ja želio doći u Dinamo. Osim što se radi o velikom klubu, bio bih bliže kući, što nije zanemarivo. Međutim, nakon tog dogovora oko transfera deset dana iz Maksimira nisu stizale nikakve informacije. U tom me razdoblju nazvao direktor Ferencvarosa i kazao mi da me žele dovesti. Onda se opet javio Dinamo, međutim ovog puta više nisu govorili o transferu, nego o posudbi s opcijom otkupa ugovora. Rekao sam tada da ne želim na posudbu, da neću. Rekao sam ljudima u Dinamu da želim transfer, da ako odlazim iz svog bivšeg kluba praške Sparte, s njom više ne želim imati nikakve veze. Istina, tada su mi iz Dinama kazali da će mi povećati primanja, ali bio sam čvrst u odluci da ne idem na posudbu. Tada sam odlučio doći u Ferencvaros. E onda, kad sam već došao u Budimpeštu, zvali su me iz Dinama i kazali, u redu, ne treba posudba, odlučili smo se za transfer, kupili bismo te! E, onda je već bilo kasno, pa nisam takav čovjek da bih tada otišao iz Budimpešte u Zagreb, ispričao je Ćivić svoju priču sa Dinamom.

Ni Nenad Bjelica nije prežalio što u to vrijeme nije doveo Eldara Ćivića u Dinamo, što je autoru ovog teksta izjavio pred utakmicu sa Slobodom u Tuzli.

– Htio sam Eldara dovesti u Dinamo. Bio sam zainteresovan za njega, kvalitetan je igrač. Dobio sam dobre informacije o njemu i kao čovjeku i profesionalcu. On je otišao drugim putem i želim mu sve najbolje u karijeri, poručio je Bjelica.

Omiljen u svom kraju, humanitarac

Eldar Ćivić omiljen je u svom kraju. Ćivić svaku slobodnu priliku iskoristi za dolazak u rodne Tojšiće i Tuzlu, gdje vrijeme najčešće provodi družeći se sa prijateljima iz djetinjstva. Oni koji poznaju Eldara, tvrde da se uopšte nije promijenio, ili da mu slava nije udarila u glavu. I danas je isti kao onaj dječak koji bi ustao rano ujutro i iz Tojšića autobuskom “trinaestkom” putovao u Tuzlu na rani jutarnji trening.

Ćivić je prepoznatljiv i po humanitarnom radu. Nema akcije, poziva, na koji se reprezentativac BiH nije odazvao. 

Kapitena, pored igara na terenu, treba karakterizirati i ponašanje izvan njega. Uzimajući u obzir životni put Eldara Ćivića, ali i samo njegovo ponašanje, onda se može reći da je traka na njegovoj ruci “A” selekcije završila potpuno zasluženo.

Kada je u pitanju karijera, Ćiviću se prošle sezone ostvarila i želja da zaigra u grupnoj fazi Lige prvaka. Ovaj 25-godišnji bek nada se da će zaigrati i u ligama petice te da će sa reprezentacijom uzeti učešće na barem jednom velikom takmičenju.

(Nedim Selimović/Sportske.ba)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

%d blogeri kao ovaj: