Želje djece i mladih sa posebnim potrebama: Izudin i Sabahudin žele kravu, Lejla lijekove, Mirza kuću

Udruženje roditelja djece sa posebnim potrebama “Osmijeh nade” iz Kalesije realizuje projekat “Priče i želje djece”, kojim pokušavaju poboljšati život njihovim članovima, te barem dijelom ispuniti njihove želje.

Radi se o radionicama na kojima djeca i mladi ispričaju svoje želje, a koje predstavnici Udruženja Osmijeh nade zapišu, te putem interneta podijele sa građanima, te ih pozovu da pomognu djeci i omladini sa posebnim potrebama.

-Mi pred roditeljima ispitujemo djecu. Oni nisu znali šta ćemo ih pitati. Mi ih pitamo za želje, vrline, mane…Iz toga sastavimo tekst o njima i roditelj potpiše da li je saglasan da se to objavi na internetu – kazala nam je Amira Halilović, potpredsjednica ovog udruženja.

Braća Izudin (32) i Sabahudin Barčić (26) su mladići sa urođenim 100 – postotnim invaliditetom, koji žive sa majkom koja je invalid 90 posto i ocem ratnim vojnim invalidom.

izudin_sabahudin_barcic-1

-Želja Izudina i Sabahudina je da imaju kravu. To im roditelji ne mogu priuštiti. Molim sve dobre ljude da im pomognu u ostvarenju njihove najveće želje – navode u ovom udruženju.

I 23 – godišnja Lejla Brđanović ima svoje želje. Ona je rođena sa Down syndromom i članica je ovog udruženja. Kako je ispričala, ona rado dolazi na druženja i razne radionice.

Lejla_Brdjanovic

-Tu se osjećam sretno i zadovoljno, nižući lančiće, narukvice. Prije pet godina sam radila biopsiju jetre i od tada trošim puno lijekova koji su veoma skupi i sve moraju moji roditelji da plaćaju. Stalno hodam po kontrolama i radim nalaze krvi i ovo malo para što imam od babine penzije i moje invalidnine jedva kraj sa krajem sastavljamo. Moja jedina želja je da mi pomognete u nabavci lijekova za jetru, da mogu normalno da živim – kazala je Lejla.

Član ovog udruženja je i 31 – godišnji Mirza Halilović. Rođen je sa urođenim invaliditetom 70 posto. Dijagnoza je mentalna retardacija.

-Učestvujem na radionicama, druženjima i raznim sportskim takmičenjima, kao što su Specijalne olimpijade gdje osvajam mnoge medalje. Ja sam još kao dijete izgubio oca, poginuo je u ratu. To mi je najteže, duša me boli za mojim babom. Odem mu na mezar i isplačem se – ispričao je Mirza.

Mirza_Halilovic

Naveo je i da ga mnogi ismijavaju, te da ga to puno pogađa. Dodao je i da voli raditi, ali da posla za njega nema.

-Moje želje su skromne. Jedina želja je da se uselim u svoju kuću, jer živim u kolektivnom centru u Memićima – kazao je on.

Pored Izudina, Sabahudina, Lejle i Mirze, svoje želje ispričali su i mnogi drugi članovi ovog udruženja, koje je postalo prepoznatljivo po brojnim aktivnostima. Svi oni koji žele pomoći ovoj djeci i omladini, mogu kontaktirati ovo udruženje ili pomoći uplatom novca na račune djece i mladih sa posebnim potrebama.

(S.K./Faktor.ba)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

%d blogeri kao ovaj: