BiH ima najnižu satnicu u Evropi

Direktna strana ulaganja u Bosni i Hercegovini za 2014, prema podacima Centralne banke BiH, procijenjena su na 819 miliona KM (419 miliona eura). U odnosu na prethodnu godinu ovaj preliminarni podatak pokazuje porast od 73,8 posto. Iako smo zabilježili značajan rast u odnosu na godinu ranije, direktne strane investicije i dalje nisu na zadovoljavajućem nivou, tačnije, nisu dovoljne za značajniji rast zapošljavanja.

Pokazatelj privlačnosti investitorima je izvještaj Doing Business Svjetske banke o uvjetima poslovanja u kojem je BiH ove godine zauzela 107. mjesto među 189 zemalja svijeta i najlošija je u regiji.

Gledajući sa čisto ekonomskog stanovišta, investitori bi trebali da ide tamo gdje su cijene proizvodnje i cijene rada najniže, jer u tom slučaju imaju konkurentniji proizvod na međunarodnom tržištu. Prema tome, ako se u obzir uzme cijena rada, BiH bi trebala biti najprivlačnija zemlja Evrope za investitore.

Jeftina radna snaga

Naime, prema istraživanju njemačke agencije Destatis, bugarski poslodavci u privatnom sektoru prošle godine najmanje su plaćali sat rada u odnosu na ostale zemlje Evropske unije – 3,80 eura, dok su na liderskoj poziciji Danci sa 42 eura. Malo ispred Bugarske su Rumuni, gdje je sat rada plaćan 4,8 eura, slijedi Litvanija sa 6,60 eura, Letonija sedam eura i Mađarska 7,8 eura po satu. Poslodavci u njemačkom privatnom sektoru plaćali su 31,80 eura po satu, čime je ova zemlja zauzela osmo mjesto među 28 članica EU po troškovima koje izdvaja za radnu snagu. Prosječna cijena rada za jedan sat u EU iznosila je 24,40 eura.
Gdje je BiH u odnosu na EU? Prema zvaničnim statističkim podacima, prosječna neto plata u BiH iznosi 820 KM ili 410 eura. Ako to podijelimo sa 20 radnih dana, koliko ih ima u četiri sedmice, dobijemo dnevnicu od 20,5 eura, što podijeljeno na osam radnih sati iznosi 2,56 eura. Dakle, satnica u BiH, u privredi i javnoj administraciji, iznosi 2,56 eura. Skoro euro manje nego u Bugarskoj. Ako posmatramo samo privredu, gdje su plate nerijetko do 600 KM (300 eura), u tom slučaju bi satnica iznosila 1,87 eura.

Dakle, pitanje je zašto nema investitora kada je radna snaga ovako jeftina. Predsjednik Upravnog odbora Udruženja poslodavaca FBiH Safudin Čengić kaže da Rumuni nemaju probleme koje mi imamo, a to su kolektivni ugovori i plate po učinku, a ne nekim nebitnim faktorima, za što se poslodavci zalažu kada je u pitanju novi zakon o radu.

“U Rumuniji je povoljniji politički i poslovni ambijent i automatski ljudi se opredjeljuju tamo gdje im je sigurno investirati, kod nas je, nažalost, daleko od toga da je sigurno. I treća stvar je pitanje određenih administrativnih problema prilikom pokretanja biznisa, tako da nije u pitanje samo satnica. Ono što posebno zabrinjava strane investitore i generalno investitore jeste taj pristup ljudi prema radnim obvezama, jer veliki je broj ljudi koji objektivno ne mogu postići produktivnost, odnosno zaraditi toliko da se može isplaćivati veća stanica, to je naš problem”, kazao je Čengić.

Direktorica Agencije za promociju stranih investicija u BiH Jelica Grujić, također, ističe da najniža cijena rada nije jedini faktor koji opredjeljuje investitora da ulažu.

“Ono što investitori traže jeste sigurno, stabilno, predvidivo, nediskriminatorno i podsticajno poslovno okruženje. U kontaktima sa stranim investitorima najčešće primjedbe koje iznose odnose se na neusaglašenost zakonodavstva na svim nivoima vlasti, kompleksnu administraciju, neusaglašenu podsticajnu politiku, dužinu trajanja parnica, neusaglašene poreske politike, visoka socijalna davanja, rigidne zakone o radu itd”, kaže Grujić.

Važnije stvari

U zemlji u kojoj biznismen može očekivati da mu svakog dana neko pokuca na vrata i traži da plati reket, gdje se za posao ne nadmeće konkurentnim cijenama i dobrim ponudama nego vezama i mitom, ozbiljne investitore ne možemo ni očekivati.

S obzirom na to da imamo najjeftiniju radnu snagu i najjeftiniju električnu energiju u Evropi, a investitori i dalje ne dolaze, znači samo jedno – investitorima je nešto bitnije od toga, a to su politička stabilnost, vladavina prava u smislu da se prekršitelji zakona procesuiraju, da se provode sudske odluke i da su pred zakonom svi jednaki, zatim pravna sigurnost, odnosno da se poštuje ono što se potpiše i da se ne mijenjaju pravila preko noći.

“Ne postoje pravila igre, zakoni za jedne važe, za druge ne. Besmisleno je i govoriti o iznosima investicija, posebno u industriju, kojih gotovo i nema. Sve što ima investicija to je u finansijski sektor”, kaže ekonomista Damir Miljević.
Na pitanje kako to da investicije dolaze najčešće upravo u finansijski sektor, Miljević odgovara da je to sasvim normalno pošto nema vladavine prava jer finansijske institucije mogu iz BiH izvlačiti profit prije oporezivanja, organizovati fiktivne seminare, plaćati basnoslovne cifre za konsalting matičnim institucijama u inostranstvu, sijati kapital kud god hoće i uzimati visoke kamate. Očito je ovo Eldorado za takvu vrstu finansijskih usluga.

 

 

 

 

(Oslobođenje)

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

%d blogeri kao ovaj: