Bajram dođe, mirišu avlije: Čudo bosanske kuhinje

Bajram dođe, mirišu avlije!

I zaista je tako. Osjeti se miris Bajrama i to sa svih pet čula. Svečana atmosfera zavlada već od ranih jutarnjih sati i traje i traje… koliko i sam Bajram. Bajram namaz, pa Bajram banka, pa pomno birani pokloni za drage nam ljude, pjesme, komšijsko čestitanje…

Dan i doživljaj u kojem radost i veselje nemaju konkurenciju. I mada je mnogo toga što se ponavlja iz godine u godinu, niti jedan Bajram ne liči nekom drugom. Ipak, miris Bajrama ostaje uvijek isti.

Cvijeće, eterična ulja, mirisni karanfilći i ostalo mirisno bilje. Posebno miriše bajramski ručak. Gotovo ritual, ručak na ovaj blagdan ima posebnu težinu. Ali bukvalno. Počinje se sa pripremama i spremanjem jela nekoliko dana pred Bajram. Obično tada primijetimo kako se domaćice nekako nastoje osamiti, praveći plan (meni) iznenađenja. I kakvo god da je iznenađenje, obično ‘zapane’ svakog od ukućana baš ono što voli.

Prvi pisani jelovnici sa ovih prostora datiraju još iz XV. vijeka i nalaze se u zadužbinama Isabega Ishakovića. Evo jednog takvog svečanog ‘Sarajevskog zijafeta’ koji se sastoji iz 18 jemeka (slijedova): čimbur, čorba (Sarajevska, Begova, i sl.), čorba sa kolačićima, dolmljeni tukac, ćevab sa tiritom, đunlari, bamja, pita zeljanica, burek pita, almasija, sarma, kadaif, jedan od mesnih pilava (dodatak kiselo mlijeko), paluze, sutlija, zerde, višnjab, hošafi i kahva. I baš zato što baklava ovdje nije izričito spomenuta, spomenut ću je ja i dodati još ružice. Taman!

Koliko se ondašnji svečani ručak razlikovao od našeg današnjeg? Malo ili nikako. Mi u Bosni smo, dakle, svjedoci posebnosti, neobičnosti i kolorita ukusa Bosanske kuhinje kakvom je  danas poznajemo, već više od pola milenija!  I ponovno smo u situaciji kada ne samo da poznajemo našu tradiciju i kada nam, samo pričajući o njoj, voda na usta krene, nego smo se s našom tradicijom, toliko saživjeli da više ne prepoznajemo razliku između nasljeđa i nečeg novog.

Bosanska kuhinja je upravo to. A, Bajramski ručak najukusniji i najmirisniji dokaz našeg bivstvovanja na zemlji Bosni, ovdje i sada, dijeleći i dobro i zlo, i bogate i gladne godine, i neimaštinu i izobilje, sa našim prvim komšijama, zajedno. Ali, i sa putnicima namjernicima i slučajnim gostima. Ko god se našao u Bosni ikada, nije mu bilo tijesno, nije se vratio gladan i nije poželio da se ne vrati.

Bajram i postoji da bismo se zajedno radovali i uživali u njegovim mirisima. A, upravo se mirisa bajramskog ručka rado i sa nastolagijom uvijek iznova sjećamo.

U to ime, u slast!

I, Bajram šerif mubarek olsun!

Bportal

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

%d blogeri kao ovaj: