Autoput kroz FBiH koštat će nas najmanje osam milijardi maraka

2Sve probleme koji godinama prate izgradnju autoputa na koridoru 5C, kao što su kašnjenje u donošenju regulacionih planova, neriješeni imovinskopravni odnosi, parcijalna gradnja, brojne afere tokom gradnje, bankroti i stečajevi izvođača radova, mogla bi zasjeniti konačna cijena koju će građani BiH „iskihati“ za autoput dug 335 kilometara.

Vrtoglave cifre

Tako će se, izgleda, prvobitno planirana cifra od oko 2,5 milijardi eura, koja je spominjana na početku gradnje, u najblažem slučaju, utrostručiti. Predviđaju to i u preduzeću „Autoceste FBiH“ u svom dokumentu o planovima za ovu godinu, gdje procjenjuju ukupne troškove na okončanju projekta koridor 5C i na osam milijardi maraka!

– Trasa autoceste zvane koridor 5C u dužini od 335 kilometara bit će izgrađena od sjevera do juga BiH. Smatra se da će ova trasa predstavljati najfrekventniji rejon, s najviše korisnika usluge. Do sada je u potpunosti izgrađeno i nalazi se u upotrebi 47 kilometara na relaciji Jošanica – Bilješevo. Ovi radovi finansirani su iz budžeta FBiH i kredita EIB-a/EBRD-a – faza I. Procjenjuje se da ukupan iznos investicije za koridor 5C i brze ceste iznosi oko 8 milijardi maraka – navodi se u analizi „Autocesta FBiH“.

Iako direktor „Autocesta“ Ensad Karić (SDP) ističe da je cijena 1.000 metara autoputa u Federaciji između šest i deset miliona KM, u zavisnosti od strukture terena, u praksi se pokazalo da kilometar modernog puta u BiH može dostići i cifru od oko 40 miliona maraka, čime nosi „titulu“ najskupljeg u Evropi.

Najbolje o tome svjedoči vrijednost kreditnog ugovora za dionicu Vlakovo – Tarčin, koja premašuje 400 miliona eura. Od tog iznosa trebalo bi biti izgrađeno oko 20 kilometara puta na poddionicama Suhodol – Tarčin, Lepenica – Suhodol i Vlakovo – Lepenica. Za svaku dionicu sklopljen je poseban ugovor, a „najteži”, i to čak 182 miliona eura, je onaj za Vlakovo – Lepenica dužine 10 kilometara.

Dio sredstava za izgradnju autoputa osigurava se iz akciza na gorivo koje su „Autocestama FBiH“ lani donijele prihod od oko 60 miliona maraka, dok je oko 14 miliona u prošloj godini naplaćeno kao prihod od cestarina.

Nova zaduženja

No, poznato je da se gotovo sve dionice autoceste koje su sada u izgradnji finansiraju kreditima Evropske investicijske banke (EIB) i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Direktor „Autocesta“ je ove sedmice, potpisujući još jedan ugovor o kreditu od 25 miliona eura, potvrdio da to preduzeće s EBRD-om implementira projekte vrijedne 205 miliona eura.

I dok u Vladi FBiH i „Autocestama“ poskupljenje kilometra autoputa uglavnom pravdaju rastom cijena nafte, bitumena i drugih materijala, niko ne spominje ogromne troškove i „penale“ nastale zbog toga što sredstva dobivena od međunarodnih kreditora, iako povučena, godinama nisu upotrijebljena, ali ni jedan od razloga zašto cijena autoputa u našoj zemlji svake godine enormno raste. Za sada niko ne spominje odgovornost onih koji su doveli u pitanje ovaj projekt, ali i zadužili i konstantno zadužuju državu i građane.

Osman Lindov, profesor na Saobraćajnom fakultetu u Sarajevu, potvrđuje u izjavi za naš list da bi troškovi nastali zbog kašnjenja u realizaciji davno dobivenih kredita mogli biti razlog zašto autoputu stalno „skače“ cijena.

– Država je uzela kredite koje nije na vrijeme realizirala, a ERBD i EIB ne toleriraju kašnjenja u utrošku sredstava, nego tu vrstu nemara i neodgovornosti kažnjavaju tako što zaračunaju svaki dan kašnjenja s radovima. S obzirom na kašnjenja iz ranijih godina, vjerujem da je sve to došlo na naplatu, a to nisu mala sredstva i to utječe na višu cijenu kilometra puta. Vjerovatno država pokušava tu razliku dijelom nadomjestiti i povećanjem putarina, što najviše osjete obični građani – kaže Lindov.

Revizorski izvještaj

Pretpostavke profesora Lindova potvrđene su i u nedavno objavljenom revizorskom izvještaju o finansijskom poslovanju preduzeća „Autoceste FBiH“.

Federalni revizori napominju da nisu obuhvatili cjelokupno područje poslovanja niti su ispitivali sve transakcije, koje se najvećim dijelom odnose na procedure izbora izvođača radova za potrebe izgradnje dionica autoceste na koridoru 5C, pravdajući to ograničenjem vremena i resursa. Međutim, i iz djelimičnog revizorskog izvještaja jasno je koliko nas koštaju i međunarodne pozajmice, a i kašnjenja u realizaciji projekata zbog kojih dobivamo „penale”.

– Dospjele obaveze na ime kamate i takse za kredite u 2012. godini su uplaćene u ukupnom iznosu od 2.608.789 KM. Za EBRD kredit, obračunate obaveze sa 31. decembrom 2012. po osnovu kamate iznose 120.928 KM i takse na nepovučena sredstva 107.476 KM – navodi se u tom izvještaju.

Revizori se nisu bavili konkretnim utroškom novca za materijal, izvođače radova i drugom potrošnjom na gradilištima.

A upravo je to, kaže Damir Mehmedbašić iz Centra za zastupanje građanskih interesa, ono što bi trebala znati javnost.

Građani su ti koji zaslužuju informaciju gdje je i kako je potrošen njihov novac. U ovakvim slučajevima teško je pronaći i trunku transparentnosti, koja bi javnosti dala osnovne odgovore o sudbinu njihovog novca. Mi se nismo bavili konkretnom potrošnjom na koridoru 5C, ali s obzirom na loša iskustva s poslovanjima javnih preduzeća, imamo pravo sumnjati da ni u ovom slučaju građanima nisu pruženi podaci koji bi otklonili sumnje – kaže Mehmedbašić.

Četiri glavne dionice

 1: Svilaj na rijeci Savi (veza na koridor 10) – Doboj jug
2: Doboj jug – Sarajevo jug (Tarčin)
3: Sarajevo jug (Tarčin) – Mostar sjever
4: Mostar sjever – Bijača na južnoj granici s Hrvatskom

Dionice:

Drivuša – Kakanj – u Zeničko dobojskom kantonu – oko 15 kilometara
Vlakovo – Tarčin – 90 posto u Sarajevskom i 10 posto u Srednjobosanskom kantonu – 20 kilometara
Počitelj – Bijača – u Hercegovačko-neretvanskom i Zapadnohercegovačkom kantonu prolazi područje Čapljine i Ljubuškog (bit će dio Jadransko-jonske autoceste) – 20 kilometara
Odžak – Svilaj – u Posavskom kantonu (povezuje sjeverni dio BiH s Hrvatskom i koridorom 10 koji veže Srbiju s ostatkom Evrope i ujedno je završni dio koridora koji dolazi iz Mađarske i Hrvatske) – 10 kilometara

Završetak ove četiri dionice planiran je do kraja 2014., čime će ukupna izgrađena dužina koridora u Federaciji BiH biti oko 125 kilometara

U Hrvatskoj 600 kilometara koštalo devet milijardi KM

Hrvatska ima oko 1.300 kilometara autoputa. Najveći dio oko 600 kilometara izgrađen je posljednjih desetak godina i to za ukupnu vrijednost od oko devet milijardi maraka, što je samo za milion više od predviđenih sredstava za autocestu u BiH, ali koja je skoro duplo kraća od izgrađenih u Hrvatskoj.

Inače, nedavno je objavljeno istraživanje češkog IBR Consultinga o prosječnim cijenama gradnje autocesta u zemljama Evropske unije.

Ono je pokazalo da je u Danskoj gradnja kilometra autoceste u vrijeme istraživanja koštala pet miliona eura.

Austriju i Njemačku IBR je ocijenio najskupljim zemljama kada je riječ o cijeni izgradnje na manje zahtjevnom terenu, koja je iznosila 11, odnosno 20 miliona eura.

Aktuelni radovi

Drivuša – Kakanj – tri gradilišta na poddionicama: Drivuša – Gorica – 3 kilometra (izvođač radova bh. konzorcij „Euroasfalt“, ŽGP, „Hidrogradnja“ i GP „Put“)

Gorica – Bilješevo – 3 kilometra (Tunel „Vijenac“, koji gradi Konzorcij „Primorje“, „Euroasfalt“, ŽGP i „Hidrogradnja“)

Bilješevo – Kakanj – 10 kilometara (izvođač radova Konzorcij „Vijadukt“ Zagreb i „Hering“ Široki Brijeg)

 

(Dnevni avaz)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

%d blogeri kao ovaj: