24 PULS MLADIH – STRANCI ILI IPAK NE U PRIJEDORU

Gosti današnje emisije su ljudi koji su došli iz drugih zemalja da bi ovdje radili i živjeli.

Roberto Simionato je došao iz Italije, grada Trsta. Kako on kaže ove prostore je posjećivao od malena, jer su i njegovi roditelji bili trgovci, pa mu dolazak ovdje nije bio stran. Prijedor smatra svojom drugom kucom, ovdje ima svoje prijatelje, razvijen biznis, a u Italiju kako kaže, može da ode kad god to poželi.

,,Bosna je izuzetno dobro mjesto za život za onog ko ima dobro primanje, a ko nema, za njega je teško svuda“,kaže on.

Roberto je objasnio kako je znao naš jezik i prije života u Prijedoru, baš zbog posjećivanja BiH sa roditeljima u djetinjstvu. Znao je naš mentalitet, običaje, načine života, nije naišao na problem u prilagođavanju. Bilo mu je potrebno oko šest mjeseci da upozna ljude, potom se vrlo brzo uklopio.

Prednost Prijedora jeste da ima dosta slobode, nema mnogo stresa. Nedostatak bi po njemu bio taj što ljudi nisu spremni da napreduju, da preuzimaju korake ka tome, već se stalno vraćaju starom i komfornom načinu života.

Na naše šaljivo pitanje o promaji i na to da li se on nje boji, odgovorio je u pozitivnoj konotaciji. Ispičao  je priču u kojoj ga je šef vratio kući zbog vjetra da zatvori prozore, da promaja ne bi napravila štetu u kući.

U toku razgovora smo spomenuli i našu kuhinju, na šta je on rekao da ne može da se požali. Istakao je da voli više ribu, ali da mu se sviđaju i naše specijaliteti kao što su i janje, prase…

Ljudi su na Balkanu dobri, veseli, vole da se šale i gostoprimljivi su. Kaže da su Italijani jako slični ljudima u BiH. Smatra da mlad čovjek mora sve da proba sam, da se uvijeri da li može uspjeti u inostrastvu.

U anketi smo ispitali mišljenje naših građana o strancima. Smatraju ih pozitivnim i dobrim ljudima. Poručuju da treba da prihvatimo strance i da im pomognemo, kako kažu nije lako biti u tuđoj zemlji. Takođe, kažu da ne bi trebalo biti mnogo razlike između naših stanovnika i njih, kako ističu i oni su samo ljudi.

Olga Kisil Kunovac je iz Ukrajine, bivša sportistkinja. Ostala je u Prijedoru zbog ljubavi. Kaže da joj nije bilo teško da se prilagodi našem mentalitetu. Ovdje ima dosta drugara, kaže da smo veseli ljudi. Olga ističe da je lako savladala srpski jezik zbog sličnosti sa njenim maternjim jezikom. Kaže da se jezik najbolje uči kroz razgovor i interakciju sa drugim ljudima. Bavila se rukometom i bila je trener fizičkog vaspitanja, a poslije završetka karijere udaljila se od sporta i počela se baviti ručnim radovima. Sve je počelo iz znatiželje i hobija, a sada je razvila svoj manji biznis. Ovdje je osnovala svoju porodicu i započela novi život, međutim, ponekad za praznike se nađe u nostalgičnom stanju prisjećajući se svojih korijena. Srpske slave su za nju jako zanimljive, okupljaju ljude i drže ih na okupu. Sad ima dvije države, a BiH smatra svojom kućom. U razgovoru o trpezi i Olga je kao i Roberto istakla pečenje kao omiljenu hranu sa našeg menija.

Alenka Uduč je došla u BiH kao mala djevojčica. Kroz mjesec dana je počela da priča srpski jezik. Prisjeća se svog života u Sloveniji i ističe da se razlikovala i po ponašanju i načinu oblačenja kada je došla ovdje. U prvom razredu je prošla kroz razna ismijavanja zbog svoje različitosti. Smatra da je apsurdno da gledamo nacionalna opredjeljenja i da bi trebalo da se pozabavimo ekonomijom da bi nam bilo bolje. Alenka kaže da je Slovenija razvijenija od BiH, ali kaže da bi se i ovdje situacija mogla popraviti.

Stranci dolaze u posjetu Bosni i Hercegovini, a neki i ostanu da bi stvorili novi život. Nekoga privuče prilika za pokretanjem svog biznisa, nekoga prijateljstva, naš mentalitet, a nekoga i sama ljubav zadrži u našoj zemlji.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

%d blogeri kao ovaj: