U Saračima kod Kalesije klanjana dženaza u odsutnosti žrtvama iz Drugog svjetskog rata

1Na Dan šehida, drugog dana Ramazanskog bajrama, poslije džuma-namaza, U Saračima kod Kalesije klanjana je dženaza u odsutnosti za 13 saračkih mladića koji su bili žrtve Drugog svjetskog rata. U mezarju u Saračima postavljen je i kameni bašluk sa ispisanim imenima žrtava. Osim imena na kamenu je i tekst sljedećeg sdržaja: ”Vratiti u sjećanje drage osobe – to je naša namjera. U tuđim ratovima i za tuđe interese i državne tvorevine u II svjetskom ratu izginuli su ovi sarački mladići: Alić (Huseina) Muhamed, Alibašić (Omera) Ibrahim, Grbić (Ibre) Omer, Hasanović ( Hasana) Muhamed, Hasanović (Hasana) Halil, Hasanović ( Mustafe) Mehmed, Hasanović ( Ibre) Ibrahim, Baručić (Mehe) Osman, Baručić ( Osmana) Sulejmen, Čamavdić Avdo, Čamavdić Avdija, Zulić ( Adema) Mustafa, Zulić ( Ibre) Mumin.
Nišan obilježje podižu Saračani u 2013. godini/ 1434. h.g.
Nakon dženaze, prisutnima se obratio Enver ef. Alić, glavni imam Medžlisa islamske zajednice Kalesija, koji je kazao da se ovim činom trga od zaborava sjećanje na ljude koji su izginuli u 2. svjetskog rata.

Poštovani sarački insani,

Danas, drugi dan Ramazansog bajrama 1434. hidžretske godine/ 2013. po Miladu , stojimo ovdje i sami, sasvim dragovoljno, pamtimo historijsko štivo o nama. Ovim historijskim časom izazivamo sebe u korist sebe, u korist nas Saračana koji, evo, baš na Ramazanski bajram stvaramo historijsko događanje i sklapamo iskreni savez između mrtvih, živih i svih onih koji će se, ako Bog da, roditi u našim Saračima. Vi ste svi obaviješteni da u dogledno vrijeme hoćemo štampati knjigu o saračkom insanu. U Predgovoru monografije naseljenog mjesta Sarači, između ostalog, stoji:

,,Monografija ovog naseljenog mjesta, znatno drugačijeg pristupa u bilježenju događaja, sa jasnijom životnom podlogom nego li što su se ispisivale monografije drugih naseljenih kalesijskih mjesta, trga od zaborava, sa te zakukuljene nesagledive povijesne trake, sasvim ozbiljno, sva saračka zbivanja na prostorima saračkim. Sve zabilježeno i sve udjenuto na papir od strane pouzdanih kazivača je emotivno iskreno i pohranjeno budućim generacijama s velikom ljubavlju. Ove ispisane misli hoće da budu svježi vrt za sarački evlad koji tek stasa i koji u Saračima ostati hoće… Jednostavno, knjiga nastaje na način da poveže kolektivna sjećanja i da čitaoca potakne na kolektivno pamćenje svojih dosljednosti u korisnom radu.”

Uvaženi Saračani, poštovani naši Bošnjaci!

Skoro pa smo bili zaboravili stradanja mladih saračkih Bošnjaka u II svjetskom ratu. Zahvaljujući ramazanskom izlivu dobra u nas same, mi smo se podobrili u minulim danima ramazanskim. Sjetili smo se našeg zaborava i krenuli u akciju trganja od tog zaborava naših 13 dobrih i kršnih sinova koji na bi-gajri- hak izgidoše za nečije interese, tuđe interese i za tuđe državne tvorevine. Prošlo je više od pola stoljeća a mi im nismo klanjali dženazu, nismo im klanjali dženazu bar u odsutnosti njihovih tijela. Danas, u povodu ispisivanja njihovih imena na ovom biljegu, na ovom kamenom bašluku, mi ponovo memorišemo njihova imena i prenosimo uspomenu na mlađe naše koji su se ovih dana raspitivali, govoreći: Pa ko su ti ljudi? Nije do njih, već do nas. Danas popravljamo greške naše. Ovo što smo učinili za ovih 13 mladića, nije radi njih samo već i zbog nas. Naša djeca će vidjeti da nam je do svake osobe stalo, pa će i oni kasnije o nama povesti dužnu pažnju.

Braćo naša draga,

Smatrajte ovaj memorijalni bašluk običnim kamenom, običnim tvrdim kamenom koji je kadar dugo godina nositi imena i prezimena saračkih šehida iz II svjetskog rata. I znajte, da je u vezi Hadžerul- Esveda, crnog kamena koji je u Ka’bu ugrađen, čuveni halifa hazreti Omer kazao: ”Ti si kamen koji niti štetiš niti koristiš, a da nisam vidio Allahovog Poslanika kako te ljubi, ja te nikada ne bih poljubio.” Da malo pojasnimo: i ovaj kameni bašluk je samo kamen, ali je ovaj kamen sredstvo za pokretanje naše memorije, našeg pamćenja, našeg sjećanja na mile i drage sinove naših Sarača. Naše usmeno pohranjivanje imena ovih sinova je kao pisanje štapom po vodi, ali naš zajednički trud da ovaj bašluk obilježje imamo na saračkom kaburistanu sa uklesanim imenima četrnaesterice jeste čin podstreka na kolektivno pamćenje saračkih nemilih događaja.
Ovim činom ujagmili smo zadovoljstvo širih razmjera i molim Boga Dragoga da uvijek budemo primjer drugima, – kazao je Enver ef. Alić.

Da li je Omer operisan ili zaklan?

Žrtvama iz Drugog svjetskog rata pridodat je i Omer (Fejzo) Hasanović, koji je 1953. godine u toku služenja vojnog roka ubijen za vrijeme vršenja jednog bezazlenog medicinskog zahvata. Naime, kako kažu Saračani, te 1953. godine Omer Hasanović je, kao vojnik pri samom odsluženju vojnog roka u JNA, otišao na jednu bezazlenu operaciju krajnika i nije nakon te ”operacije” ustao sa operacionog stola. On je kao Bošnjak bukvalno zaklan. Tadašnje vojne vlasti nisu dozvolile da se Omer Hasanović doveze u Sarače i dostojno spremi na bolji svijet. Čak ni mrtvog rodbina ga nije mogla vidjeti. Vojna je tajna mjesto njegovok pokopa negdje u Novom Sadu ili Petrovaradinu.

F.S.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

%d blogeri kao ovaj: