Javna kuhinja u Kalesiji brine o 160 gladnih osoba

kalesija-podjela-hrane2Usluge „Merhametove“ javne kuhinje „Imaret“ na području kalesijske općine koristi oko 160 korisnika. Podjela se vrši na tri punkta u Tojšićima, Olanovici i Memićima. Na punktu u Memićima korisnici su uglavnom prognanici iz Podrinja koji su smješteni u izbjegličkim centrima, a ima i mještana. Oko 60 njih ovdje dolazi po svoj dnevni obrok.

Dobiju paket

Jedna od mještanki je i Hasnija Krajinović (67) koja za pet osoba preuzima hranu. Živi s mužem, kćerkom, sinom i snahom. Zahvalna je što im je omogućeno da dobiju makar po jedan obrok dnevno.

Hrana se dijeli od ponedjeljka do petka. Ponekad dobiju i paket u kojem bude ulja, makarona, riže.

Hatidža Hajdarević protjerana je iz Zvornika. S djetetom živi u kolektivnom centru u Memićima. Nema nikakvih primanja. Hranu dijeli sa Suadom Rahmanović čiji je muž bolestan. Ima trojicu sinova, jedan je bolestan.

– Teško se živi. Nema se. Eto, nisam dva mjeseca platila struju – kaže Hajdarević.

Bude i mesa

Hatidža kaže da je hrana raznovrsna, svaki dan različita: grah, kupus, grašak, krompir… Bude i mesa, nekad kobasica. Nekad im podijele po jogurt.

Šaban Mehidić (62) je i korisnik usluga javne kuhinje, ali i čovjek koji vodi brigu o podjeli hrane. On, ali i ostali, žale se da dobiju malo hljeba. Do kuhinje dolazi na štakama. Prije dvije godine je pao i povrijedio kuk, koljena i polomio četiri rebra.

Hodžaj najstariji korisnik

U kuhinji smo zatekli i Jašara Hodžaja, najstarijeg korisnika javne kuhinje. Ima 85 godina. Rođen je u Prizernu, a već 55 godina sa ženom živi u Memićima. Ima, kako kaže, neka mala primanja i hrana iz kuhinje im pomaže da prežive.

Zavisimo od donatora

Adil Pezerović, direktor Regionalnog odbora MDD “Merhamet” Tuzla, u okviru kojeg djeluje Narodna kuhinja „Imaret“, kaže da bi bio najsretniji kada bi se svakom gladnom čovjeku svaki dan mogla podijeliti tri obroka s mesom.

– Prošle godine podijelili smo 920.000 obroka najugroženijim osobama na području Kantona. Zavisimo od naših donatora. Nažalost, u budžetima nekih općina nas porede s kulturno-umjetničkim društvima ili udruženjima građana. Hvala Bogu, još ima dobrih ljudi koji pomažu – ističe Pezerović.

Dnevni avaz

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

%d blogeri kao ovaj: