Miralem Ramić, dječak koji daje dvadesetak golova po utakmici: Messi iz Kalesije

Ramo je 2006. svog tada šestogodišnjeg sina odveo na lokalni stadion gdje su pioniri imali trening. Po završetku treninga, zamolio je svog dugogodišnjeg prijatelja Sulju da pogleda kako igra Miralem. Oštrom trenerskom oku trebalo je svega nekoliko minuta da u malenom dječaku prepozna veliki talenat. Ko je dječak koji je zadivio legende poput Zlatka Vujovića i Mirsada Fazlagića, kojeg porede sa najboljim igračem današnjice, Barceloninim vanzemaljcem?

Deset protivničkih igrača, teren na kojem se tek na momente prepoznaje oskudna trava i sparina koja se tog jutra osjetila u kalesijskom zraku nisu spriječili Miralema Ramića da postavi novi rekord po broju postignutih golova na jednoj trening utakmici.

Bosanski “Messi”, kako fudbalski stručnjaci iz regije zovu ovog talentiranog 11-godišnjaka iz Kalesije, izvrsnim driblinzima je lomio svoje protivnike, pretrčavao ih kako bi to radio igrač Premijer lige BiH pušten da igra sa pionirima, te je na kraju postizao prelijepe golove, vrijedne ne samo aplauza, nego i divljenja. I tako dvadesetak puta! Nama, gledaocima na tribini stadiona u Kalesiji, ostalo je samo da zaključimo: Ovo je zaista mali Messi! No, ko je dječak iz Kalesije kojeg porede sa najboljim igračem današnjice Lionelom Messijem i za kojeg se danas bore najbolji regionalni klubovi, talijanska Atalanta, pa čak i njemački Bayern?

“Učenik sam šestog razreda osnovne škole. Prolazim četvorkom”, odgovora Miralem, a potom u jednom dahu nastavlja: “Porede me sa Messijem, ali ja najviše volim Christiana Ronalda. Navijam za Manchester. U Bosni navijam za Bosnu iz Kalesije. To mi je najbolja ekipa. Najdraži mi je broj devet, iako sam u dnevniku broj 24.”

Ne skidajući osmijeh sa lica ovaj 11-godišnjak ne libi se izdvojiti najbolje suigrače.

„To su moji rođaci Ramo i Muharem. I da, Varešanović iz Sarajeva“.

No, o čemu dječak kojeg zovu bosanski Messi razmišlja dok igra lopte?

„Ne razmišljam. Samo igram“, mudro odgovara 11-godišnjak iz Kalesije, a potom starijima prepušta da ispričaju njegovu fudbalsku priču.

A priča malog „Messija“ počinje u prvoj sedmici njegovog života. Naime, tada je Mire, kako u porodici Ramić zovu Miralema, „na čelo“ (narodni običaj darivanja tek rođene djece) dobio ni više, ni manje, nego loptu. I to korištenu na poligonu lokalne škole.

„Mali se rodio 8. aprila 2000-te godine. Loptu je dobio tri dana kasnije“, sjeća se Ramo Ramić, otac malog Miralema. Ramo potom nastavlja priču o prvoj poklonu za malog Mireta.

„Vidite, tih dana je našu kuću počeo izbjegavati Džemal Ahmetović, brat moje supruge Šefike. Znao sam da nema para da daruje dijete, ali to nije trebao biti razlog da se krije. No, ja sam ga našo treći dan i rekao sam mu da otkine dugme od košulje i njime daruje dijete, ako već nema para. Ipak, Džemal nije donio dugme, doduše, ni pare. Donio je loptu, s kojom je tu večer igrao na poligonu ispred škole. Tako je moj Mire dobio svoju prvu loptu“, priča nam Ramo, dodajući da je mali Miralem od tada vezan za fudbalsku loptu.

„Pa, čak i spava sa loptom“, dodaje Ramo, prepoštajući Sulji Sinanoviću, treneru pionira u kalesijskoj Bosni, da ispriča nastavak fudbalske priče malog „Messija“ iz Kalesije.

„Miralem je najtalentovaniji igrač sa kojim sam radio u svojoj dugogodišnjoj trenerskoj karijeri“, iz pika govori Sinanović, navodeći i argumente u korist svoje tvrdnje.

„Vidite, rijetko da u Bosni i Hercegovini postoji dječak njegovih godina koji bolje razumije fudbalsku igru i sa takom lakoćom primjenjuje svoje zamisli u praksi“, ponosno ističe trener Sinanović, koji već pet godina brine o fudbalskom, ali i ljudskom, razvoju ovog dječaka.

Naime, 2006. godine, Ramo je svog tada šestogodišnjeg sina odveo na lokalni stadion, gdje su pioniri imali trening. Po završetku treninga, Ramo je zamolio svog dugogodišnjeg prijatelja Sulju da pogleda kako igra Miralem. Oštrom trenerskom oku trebalo je svega nekoliko minuta da u malenom dječaku prepozna veliki talenat. Miralem je dobio poziv da trenira sa dječacima od kojih je mlađi nekoliko godina.

„Već u prve dvije godine on je njih igrački prestigao, a potom je prestigao i još stariju djecu. E, onda sam odlučio da ga odvedem u jaču konkurenciju, da se zaista uvjerim u njegove sposobnosti, ali i da drugim pokažem kakav je to vrhunski talenat“, otkriva nam Sinanović.

Sinanović je potom finansirao Miralemov odlazak na nekoliko pionirskih turnira. Prvi je bio u Sarajevu, kada je dječak iz Kalesije, kao pojačanje ekipi škole fudbala „Šampion Junior“, zadivio publiku i osvojio nagradu za najboljeg igrača turnira. Miralem je potom nastavio igrati na regionalnim turnirima za ekipu „Šampion Junior“, koja je od tada počela nizati uspjehe.

„Otišli smo na turnir u Makarsku, gdje su bile najjače regionalne ekipe. Nakon jedne utakmice, na kojoj je dječak ponovo briljirao, prišao mi je Ivan Buzov, skaut zagrebačkog Dinama, i ponudio je da Miralem počne nastupati kao pojačanje njihovoj ekipi. To smo prihvatili“, priča Sinanović.

U dresu zagrebačkog Dinama Miralem je postao prava mala zvijezda. Odnosom prema igri zaradio je poštovanje trenera u omladinskoj školi ovog kluba, ali i poziv da postane njihov stalni član.

„Dinamo je rijetko pobjeđivao Hajduka dok se Mire nije pojavio. Sada stalno pobjeđuju. Na prošloj utakmici protiv Hajduka, Dinamo je pobijedio tri nula, a Mire je dao dva gola i asistirao za treći. Ja sam se nalazio u blizini Zlatka Vujovića, koji je, nakon što je Mire izveo nekoliko driblinga, na glas povikao: Ajme, kako dite igra. Bio sam preponosan“, zaključuje Miralemov trener Sinanović.

Inače, Sinanović je već tri godine glavni finansijer Miralemovih odlazaka na turnire u BiH i Hrvatskoj. Porodica Ramić ističe veliko povjerenje prema čovjeku koji je otkrio talenat kod njihovog sina, no naglašava da finansijsku pomoć pruža i Džemo Ramić, njihov bliži rođak iz Slovenije.

„Najskuplji je prevoz do Zagreba ili nekog drugog grada. Suljo stalno ide sa Miralemom, s obzirom da postoje pravila da dijete ne može ići samo na te turnire. E, mi nemamo novca za to, ali eto, na sreću, imamo Sulju i rođaka Džemu koji nam pomažu“, ističe Ramo. Potom se u razgovor uključuje i trener Sinanović.

„Sada imamo poziv iz italijanskog kluba Atalanata. Trebamo otići u njihov kamp. Dinamova ponuda je na stolu. Oni traže da dječak potpiše za njih. Svi klubovi iz Premijer lige BiH su nas zvali, no jasno je d aoni nemaju uslova potrebnih za razvoj ovakvog talenta. Zbog toga mi insitiramo da to bude neki klub iz regiona ili Evrope, u kojem će dijete imati podršku“, ističe Sinanović, gleda u Miralemove medalje okačene na zidu porodične kuće, pa nastavlja:

„Ove medalje su dokaz da dijete vrijedi. Mi sada moramo od njega napraviti igrača. Vidite, kada je na jednom turniru u Sarajevu prošao tri igrača i dao gol legenda FK Sarajeva Mirsad Fazlagić je rekao: Ovo može samo Messi! Trebamo biti ponosni što se dijete rodilo kod nas. Vjerujem da će čitav svijet čuti za ime Miralem Ramić“.

„Mi smo ponosni“, po prvi puta se, nakon riječi trenera Sinanovića, u razgovor, vođen u porodičnom domu Ramića, uključila i Miralemova majka Šefika.

„On je meni obećao da će učiti u školi, da neće piti alkohol i da se neće mlad oženiti. Rekla sam mu da to ne radi ni Messi, a ni taj njegov Kristijano Ronaldo. Vjerujem da će održati obećanje“, zaključila je majka dječaka kojeg porede sa Messijem, najboljim igračem današnjice.

„Hoću, mama“, dječije iskreno obećao je Miralem.

 

 

Porodica dobrih fudbalera

 

Miralemov otac Ramo ponosno ističe da je dječak od njega naslijedio fudbalski talenat, iako ne želi umanjiti fudbalsko znanje ostalih članova porodice.

„Ja sam bio dobar fudbaler. Ni blizu kao Miralem, ali bio sam dobar“, ističe Ramo, tražeći potvrdu u očima Sulje Sinanovića, Miralemovog trenera, s kojim je igrao fudbal u Kalesiji.

„U Kalesiji su najbolji fudbaleri Ramići i Alimanovići. Oni su rođaci. Znači, sada ima jedan Ramić u malonogometnoj reprezentaciji BiH. Sabit Alimanović je igrač u Premijer ligi BiH, a Mire je najveći talenat“, ističe Sinanović, a potom otkriva i jednu anegdotu sa Miretovog gostovanja u Sarajevu.

„Miralem je šetao po gradu sa svojim rođakom Sabitom Alimanovićem , koji je tada igrao za Olimpik. Pored njih se zaustavio taksi, a vozač je otvorio prozor i povikao: Đesi Mire, legendo! Sabit, koji je profesionalac, nikada to nije doživio. Taj taksista je vjerovatno gledao neku od Miretovih utakmica“, zaključio je trener Sinanović.

Inače, porodica Ramić u pionirskoj selekciji Bosne iz Kalesije ima i najmlađeg sina Renata.

 

Od Pjanića do Ramića

Kalesija, gradić pored Tuzle, već godinama je svojevrsni rasadnik fudbalskih talenata. Najpoznatiji je svakako Miralem Pjanić, veznjak francuskog Lyona i reprezentativac BiH. U mladoj reprezentaciji BiH su Senad Husić, igrač Zvijezde iz Gradačca, i Almir Šmigalović, odnedavno igrač Sarajeva. U kadetskoj državnoj selekciji je Semir Musić, igrač Slobode, a stanovnici ovog gradića svojim zovu i Mirzu Mustafića, igrača francuskog Metz-a, za kojeg stručnjaci u Francuskoj tvrde da je nasljednik Miralema Pjanića.

 

Almir Šećkanović /DANI

 

 


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

%d blogeri kao ovaj: