Fatima i Fahrudin Pjanić: Voljeli bi Miralema vidjeti s Bosankom

Pjanići s Fatiminom sestrom Fahirom i zetom Safetom Suljkanovićem: Nekad saigrači, danas badžeIako ih je kod kuće imao stotinjak, kada bi ugledao u prodavnici loptu koja mu se sviđa, legao bi na patos dok mu je roditelji ne kupe. Tada je na patosu ležao on, a 15 godina poslije na tlo je oborio najboljeg evropskog golmana Ikera Casillasa, zabivši mu gol u četvrtfinalu Lige šampiona. Miralem Pjanić, igrač francuskog „Lyona“ i naš najmlađi reprezentativac, kao dijete je šutirao sve što je ličilo na loptu. Imao je svega godinu i po kada je loptu šutao o radijator, jer im igralište nije bilo blizu stana.

Njegovi roditelji, Fatima i Fahrudin, zajedno s Fatiminom sestrom Fahirom i zetom Safetom Suljkanovićem, za naš magazin su se prisjetili Miralemovih prvih fudbalskih poteza, dječačkih anegdota, ali i sudbonosnih suza.

Sekretar Rade

Miralem potječe iz porodice u kojoj su gotovo svi muškarci igrali fudbal. Njegov otac Fahrudin igrao je u FK „Jedinstvo“ u rodnoj Kalesiji i u FK „Drina“ u Zvorniku. Fudbal su igrala i Fahrudinova četiri brata i brojni drugi rođaci. Fahrudin kaže da je jednostavno neko morao „isplivati“, a taj neko je njihov Miralem.

Sudbina je htjela da se Miralem kao jednogodišnja beba na svoj način „izbori“ za bolji život svoje porodice.

– To se dogodilo u Zvorniku 1991. godine, kada sam išla u FK „Drina“ po ispisnicu za supruga, koji je otišao igrati fudbal u Ludžembourg. Ranije sam nekoliko puta dolazila, ali mi iz uprave kluba nisu htjeli dati ispisnicu. Bila sam uporna. Nisam imala drugog izbora i opet sam s Miralemom u naručju otišla i zamolila ih da mi konačno daju ispisnicu. Rekla sam: „Sudbina ovog djeteta je u vašim rukama!“. Tada je i Mire, umoran od puta i nervozan zbog nepoznatih ljudi, počeo plakati. Sekretar Rade je rekao: „ E, ako je sudbina ovog djeteta u mojim rukama, dat ću vam ispisnicu na svoju odgovornost.“ Tako smo dobili ispisnicu i pridružili se Fahrudinu u Ludžembourgu. Suze jednogodišnjeg dječaka tada su bile presudne.

Fatima je iste te godine počela raditi, baš kao i njen suprug. Radila je popodnevnu smjenu i to vrijeme je živahni Miralem provodio na igralištu. Dok je otac trenirao na jednom terenu, Miralem bi na drugom šutao loptu.

– Puno vremena provodio je s loptom, čak je i spavao s njom. Ujutro je odlazio, a navečer se vraćao s igrališta. Uvijek smo ga mogli naći na fudbalskom terenu. Vidjeli smo da je koncentrisan samo na loptu, ali nismo u početku znali koliko je to ozbiljno. Eh, kad je s desetak godina počeo osvajati turnire, shvatili smo da je on stvarno drugačiji od ostale djece. Odskakao je od svoje generacije i uvijek se družio i igrao s djecom starijom od sebe barem dvije godine. I sada je tako, više voli starije društvo. A svugdje je bio najmlađi. Dok je igrao u „Metzu“, ostali igrači su imali od 23 do 27 godina, a on 17-godišnjak. Među njima je bio kao jelenče. Možda mu je baš to i pomoglo da prije sazrije i razmišlja kao da ima pet godina više – ponosna je majka Fatima na svog Mireta.

Naljutili Luksemburžane

Ništa manje nije ponosan ni otac Fahrudin, koji je svoju fudbalsku karijeru u Luxembourgu završio 2000. godine i posvetio se svom talentiranom sinu. Bodrio ga je na utakmicama, turnirima… Već s 14 godina Miralem je, kao izuzetno talentirani sportist, bio u žiži javnosti. Igrao je za „U13“, „U15“ i „U17“ reprezentacije Ludžembourga.

– Imao je nepunih 14 godina kada smo potpisali ugovor s „Metzom“. Otišao je u njihov internat. Kada je imao 17 godina, odigrao je i prvu profesionalnu utakmicu za ovaj klub. Tada su mu ponudili da za nacionalni tim Ludžembourga igra prijateljski meč protiv Kanade. Mi smo dobro razmislili i odbili ponudu, rekavši kako je on još mlad, a zapravo smo odbili jer je Mire već izrazio želju da igra za našu reprezentaciju. Jedne prilike, još dok je igrao za mladu reprezentaciju Ludžembourga, BiH je igrala prijateljsku utakmicu s ovom reprezentacijom. On je ostavio djecu iz Ludžembourga s kojima je sjedio na utakmici, preskočio ogradu i otišao među Bosance da navija – prisjeća se otac Fahrudin.

Bosanku za snahu

I tetak Safet mnogo voli Miralema. Safet i Fahrudin su zajedno igrali u kalesijskom „Jedinstvu“, potom zajedno momkovali, oženili se i živjeli zajedno u Ludžembourgu. On se prisjetio nekih Miralemovih anegdota.

– Miralem je imao 16 godina kada ih je djed posjetio. Tada je igrao za „U17“ selekciju Luxembourga za Evropsko prvenstvo protiv Španije. Noć prije utakmice spavao je s djedom u krevetu. Ujutro nam djed govori kako on ne bi mogao zaspati na Miretovom mjestu, a Mire je kaže zaspao čim je legao. Nikad se on nije opterećivao, uvijek je bio miran i staložen. I uvijek nekako sitniji od svojih saigrača, jer je bio i mlađi nekoliko godina. Pitam ga jednom kako su igrali, a on kaže: „Pobijedili smo sa 10:0“. Priupitam ga je li dao koji gol?, a on će mirno: „Dao sam deset!“ Eto, kakav je bio. Morao si ga pitati da bi ti on rekao koliko je golova dao. Nikad nije bio hvalisavac. Uvijek skroman – kazuje tetak Safet, koji je svog sina i Miralema često vodio na utakmice Reprezentacije BiH.

Miralem je imao svega 14 godina kada je iz Luxembourga autobusom u Sarajevo putovao 48 sati, kako bi bodrio tadašnje reprezentativce. Već tada je osjetio duh Reprezentacije. Čvrsto je odlučio za koji nacionalni tim želi igrati i nije se dao pokolebati.

Luksemburški politički vrh bio je nemalo ljut zbog Pjanićeve odluke da igra za BiH, a, s druge strane, realni sportisti su ga podržavali i govorili da je ispravno postupio.

Prelaskom u „Lyon“ Miralem, zajedno s roditeljima, sestrom Eminom (18) i bratom Mirzom (10), seli u Francusku. Roditelji su ga i tada podržali i krenuli s njim, jer je imao svega 18 godina.

– Trebala mu je tada naša podrška. To su bile najosjetljivije godine. Ali, hvala Bogu, Mire je jedno dobro dijete. Nismo s njim nikada imali problema, iako je bio živahan. Skroz je drugačiji od Emine i Mirze. Oni su bili mirniji kao djeca, ali danas je Mire skromniji od njih. U biti, on je jedan veliki radnik i veoma je pozitivan. Voli da se slika s djecom i da ih obraduje. Naročito je pažljiv prema djeci s invaliditetom ili posebnim potrebama. Kao i svi roditelji, i mi o svome sinu mislimo sve najbolje, ali on zaista nikada nije pravio probleme – iskrena je majka Fatima.

Pjanići s Fatiminom sestrom Fahirom i zetom Safetom Suljkanovićem: Nekad saigrači, danas badže

Ipak, tetak Safet se sjetio male Miralemove nezgode. Naime, dok je ispred kuće „napucavao“ loptu, naišao je biciklist kojeg je lopta pogodila u glavu usljed čega je pao s bicikla. Desetogodišnji Miralem se zaigrao i nije vidio bicilista, kojem je otac Fahrudin morao platiti 400 eura odštete.

A ovog desetogodišnjeg dječaka na utakmicama su bodrili i dječaci i djevojčice. Kada bi se se na turnirima uporedo igrale po četiri utakmice, najviše publike je bilo tamo gdje Miralem igra.

Deset godina kasnije zanimljiv je djevojkama širom svijeta. A kakve djevojke Miralem voli, otkrili su nam njegovi roditelji.

– On je jednostavan momak i voli jednostavne, nenapadne djevojke. Nije tip koji voli eksponirane djevojke, s imenom. Mi kao roditelji bismo ga voljeli vidjeti s Bosankom. Ali to je samo neka naša želja, odluka će biti njegova. Ipak, želja koja je veća od svih jeste da je sretan s djevojkom koju sam odabere. Jer njegova, i sreća njegove sestre Emine i brata Mirze su nam najbitniji – saglasni su majka i otac.

Džemka Karača /magazin Azra.


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

%d blogeri kao ovaj: