Mještani Gojčina i Jelovog Brda kod Kalesije sakupili su novac i uspjeli prije zime, u novembru 2022. godine, popraviti lokalnu cestu. Da bi „ispravili krivine“ na kojima je ranije stradalo mnogo ljudi, mještani Milisav Garić, Zagorka Cica Popović, Salih Sarajlić te hadži Ramo i Hana Osmančević ustupili su dio svojih privatnih imanja kako bi cesta bila proširena i opasne krivine ublažene.
Naselja Gojčin i Jelovo Brdo čine Mjesnu zajednicu u Kalesiji, nekoliko kilometara udaljenu od Osmaka u bh. entitetu Republika Srpska. Malo se zna o tome da je ovo malo i geografski izmaknuto mjesto itekako prometno, zbog putnih kratica kojima se može iz Kalesije prema Osmacima, odnosno, iz Živinica prema Kalesiji, Osmacima, ili dalje prema Zvorniku. A cesta je donedavo bila veoma uska, širine jedne standardne kolovozne trake. Na brojnim je mjestima imala veoma oštre opasne krivine.
ŽIVOT IH SVAKODNEVNO UPUĆUJE JEDNE NA DRUGE
Mještani, povratnici u ovo mjesto, i Srbi i Bošnjaci, žive danas kako znaju i umiju, kaže Sead Šehić, predsjednik Vijeća ove Mjesne zajednice. Putevi su im veoma važni.
Prema Popisu stanovništva iz 2013. godine, u ovoj mjesnoj zajednici je oko hiljadu stanovnika. Danas ih je, kaže Šehić oko 200, uglavnom starijih. Ukupno je 15-tak đaka područne četverogodišnje osnovne škole.
„Svi znamo da ljudi odlaze zbog ekonomske situacije, malo ima i politike, ali što se tiče odnosa Srba i Muslimana, ovdje je taj odnos dobar od vremena kada je krenuo povratak i jednih i drugih 1997. godine. Danas je svega sedam porodica Srba u našoj mjesnoj zajednici, ljudi biološki nestaju, mladi odlaze“.
Naš sagovornik kaže da je akcija koju su sami pokrenuli bez pomoći institucija, pokazatelj dobre saradnje u njihovom kraju.
Naravno da ništa od akcije ne bi bilo da komšije nisu ustupile dio svog privatnog zemljišta, ali Hariza Osmančevića iz Gojčina komšije smatraju zaslužnim za sve što je urađeno. On, opet, tokom razgovora zasluge pripisuje drugima.
„Ja sam samo, hajde da kažem, vođa, a zasluga pripada našem narodu koji je dao pare. Ovu krivinu ovdje ispred Garićeve kuće su nekada zvali „krivina smrti“. Do sada je tu, u provaliju pored ceste zbog oštre krivine stradalo 30-tak ljudi. Samo smo došli na ideju da tu krivinu proširimo, odnosno Milisav Garić nam je ponudio svoju zemlju da to proširimo i ovom prilikom mu se zahvaljujem. Gospođa Zagorka Cica Popović je također dala dio svoje zemlje. Rekla nam je zahvatite moje njive koliko hoćete, samo da narod ne gine. Također nam je Zagorka i u selu, na raskrsnici prema Živinicama, ustupila dio zemlje. Zahvaljujem se i Salihu Sarajliću koji je također ustupio dio svog zemljišta a velika zahvala ide i hadži Rami i Hani Osmančević, koji su dali dio svog privatnog imanja kod raskrsnice za Živinice kako bismo proširili put i ublažili krivinu“.
Garić je, kaže Osmančević, nudio i više zemlje ali nisu mogli dalje kopati zbog optičkih kablova koji se nalaze na toj lokaciji.
„Uspjeli smo napraviti četiri krivine, očistili kanale i nasuli smo put sa dvije strane, u dužini četiri kilometra. Proširili cestu za metar čime je postala mnogo sigurnija za vozače“, kaže Osmančević.
Već su krenuli u novu akciju proširenja asfalta na još jednoj dionici. Za desetak dana su, kaže naš sagovornik, dobili obećanje od mještana za oko 60 hiljada maraka. Trebalo bi im oko 100.000 KM da urade što su planirali, a imaju i određena obećanja Općine Kalesija da će im finansijski pomoći.
Putne komunikacije su im veoma važne, kaže i u odnosima s komšijama ali i komunikaciji s ostatkom svijeta.
„Imamo i ovaj put do Osmaka, stalno idemo tamo i ovamo bez ikakvih problema. Taj put nam je dobro došao 2014. godine kada su bile velike poplave, kada nam je voda odnijela most pa smo išli preko Osmaka“, kaže naš sagovornik.
Milisav Garić o kojem komšije govore s poštovanjem, predsjednik je lokalnog Udruženja Agrorazvoj. Supruga je zaposlena a on se bavi se poljoprivredom i tako brinu o porodici.
„Vratio sam se ovdje 2000-te godine, stekao porodicu. Sa Osmančevićem imam dobru saradnju i kroz poljoprivredu, otkup mlijeka. On je jedan veliki aktivista i jednostavno kad sam vidio da je on sve to pokrenuo, da hoće da se to proširuje, ispravlja cesta, odmah sam se stavio na raspolaganje. Hoću sa svojim komšilukom da to ide u dobrom smijeru i eto vidjeli ste da smo u ovoj akciji uradili maksimalno što se moglo i već razgovaramo da se ide dalje, još dva i po kilometra ceste da se izvrše popravke“.
Ovakva akcija je pokazatelj, smatra naš sagovornik, da svakodnevni život u Gojčinu i Jelovom Brdu ljude upućuje jedne na druge. Tako da je dobra saradnja Bošnjaka i Srba kada su se vratili na svoja imanja iz mjesta gdje su izbjegli tokom rata, jer su tu bile ratne linije, bila prirodan slijed događaja. Naravno, zahvaljujući volji i prirodi ljudi koji tu žive.
SVE JE DO NAS
„Mi smo ovdje prilično fleksibilniji ljudi. Kad nam nešto treba da uradimo, uvijek nađemo zajednički način. Svi vidimo da je sve do nas. Da ne trebamo nasijedati na neke priče, da trebamo sebi olakšati život. Ja imam petero djece, hvala Bogu zdravi su, idu u školu, dobro je. Vratio sam se ovdje i krenuo od nule, nisam nešto filozofirao ili prodavao svoju imovinu. Opet je na svom temelju najbolje a sa komšilukom se uvijek nađe zajednička riječ. Ne treba čovjek lagati prvo sebe, pa ni druge“, kaže Milisav Garić.
Piše: Nermina Šunj Kušljugić (megafon.ba)
