BiH je među demografski najugroženijim državama na Zapadnom Balkanu. Statistika je sumorna i upozorava da bi mogli u narednih 40 godina ostati bez polovine stanovništva. Ipak, postoje trendovi koji daju nadu.Preko pola miliona ljudi u posljednjih deset godina spakovalo je svoje kofere i uz razočarenje i ostavljanje svega do tada izgrađenog napustilo je Bosnu i Hercegovinu. Tržište se u međuvremenu mnogo promijenilo samim tim i odnos poslodavaca jer im fali radnika. Rasle su i plate, a mogućnost rada od kuće za strane kompanije privlači nove generacije. Harun Karaibrahimović kaže da većina njegovih vršnjaka planira ostati ovdje.
“Smatram da se ovdje može uspjeti ako si zainteresovan i ako školu pohađaš, fakultet završiš da ima uspjeha onda ima i posla. Neki ljudi to ne smatraju tako, pa idu vani. Moja sestra je već vani, ja planiram ostati. Hoću Pravni fakultet da upišem ili Ekonomski fakultet. Potom se zaposliti”, ističe naš sagovornik.
Takva odluka mladih mogla bi značajno popraviti demografsku situaciju, a posljednjih 20 godina u Bosni i Hercegovina traje, kako kažu stručnjaci, ”demografska zima”.
“Do promjene samo može doći ako idemo ka stabilizaciji društvenog razvoja, to znači integracija u EU. Ako okrenemo sve politike prema mladim ljudima, osnivanju porodica i ako zaštitimo porodice koje rađaju”, rekao je akademik, Mirko Pejanović.
Na to upozorava i istraživanje u kojem se objašnjava da BiH, zbog emigracija i negativnog prirodnog priraštaja, izgubi ukupno 1,5 milijardi eura svake godine. Samo u prvih šest mjeseci 2024. godine umrlo je 11.142 ljudi, a rođene su 17.274 bebe, što je manje za 300 u odnosu na prošlu godinu. Dakle, prirodni priraštaj je negativan pa imamo 6132 osobe manje.
“Ovdje je previše pesimizma i nema razloga za takav pesimizam. Puno ljudi širi taj pesimizam, kao da su plaćeni za to. Treba promijeniti svijest. Da je novac toliko bitan za natalitet bilo bi u Luksemburgu puno djece jer imaju najveće plate, treba promijeniti svijest da djeca nisu teret, nego radost. Šta će nam zemlja i ova Akademija ako neće biti ljudi”, ističe Franjo Topić, profesor i teolog.
Dok statistika daje argument pesimizmu, postoji i tračak nade jer se u proteklih pet godina više od 15 hiljada ljudi vratilo u zemlju.
“Ja sam radio takvo istraživanje na terenu i zaista ima takvih primjera koji su pozitivni za BiH. To su ljudi koji donose ljudski, fizički, finansijski kapital i društveni kapital. To su kapitali koji dugoročno doprinose razvoju BiH”, pojašnjava Adnan Efendić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu
I sada ih, kada su se vratili, najviše deprimira izostanak institucionalne podrške. Mladi očito žele ostati, neki se vraćaju, a argument protiv uvijek daje politička situacija. Ona, poručeno je na konferenciji Akademije nauka i umjetnosti, mora biti drastično promijenjena.
Radio Feral/N1
