Nema više vremena, nema. Svi vozovi su već davno prošli. Nema više ni pruge. Džaba narod čeka na željezničkoj stanici. Oni pametniji su već shvatili i razišli se. Po svijetu.
Nema više ni svjetlosti na kraju tunela, nema ni tunela. I tunel su ukrali. Patrijoti.
Punih 30 poslijeratnih godina iluzija i laži, neznanja i nepoštenja, 30 godina otimanja i pljačkanja svog naroda i svoje države, pa to Švicarska ne bi izdržala.
Patrijote se obogatile, žive k'o faraoni. Pare su iznijeli, računi su u stranim bankama. A za narod su otvorili javne kuhinje, čak i za djecu imaju javne kuhinje. Eto vam narode: država je naša, a vi ste – ničiji. Jeste l’ tako šćeli, jeste?! E, pa eto vam. Ispunili smo vam želju.
Pada i'nako nejaka industrijska proizvodnja, izvoz se drastično smanjuje, poljoprivreda uništena, sve se uvozi: hrana, voda, ‘šenica, žito, otučke uvozimo, čak i ćumur uvozimo, duhan, struju, eto i struju počeli uvozit. Mila majko!
Dosad izvozili struju, prošle godine za 900 miliona maraka, ove godine za čak 400 miliona manje, al’ je uvezeno struje za 200 miliona više.
A za godinu-dvije Evropska unija uvodi kazneni porez na ćumur, termoelektranama istek'o rok trajanja, neće više moć radit, postaju opasne, šta ćemo onda? Vraćaj se na svijeće, na čađave krpice u fildžanu ulja, ako i ulja bude.
Niko ništa novo ne gradi, a staro se raspada. Poljoprivreda se gasi, samo se tržni centri otvaraju i prazne džamije osim petkom, i prazne crkve i pune kladionice.
Čak je Islamska zajednica počela otvarat tržne centre. Reis hoće da bude k'o Bingo.
E, pa stižu računi, nema više ni sadake.
Zavadilo se sa svima, sve ono zna, ono najpametnije, najpoštenije, od čitavog svijeta napravilo neprijatelje. Nikom se za pomoć više obratit nemamo, nikom.
Najveća je fora kad ovi domći mediji napišu: ruši se ugled BiH u svijetu. Pa koji bolan ugled, otkud ugled. Da crkneš od smijeha.
Eno, neki dan BiH trebala bit domaćin sastanku balkanskih lidera u Neumu. I otkazalo – nije umjelo ni sastanak u hotelu organizovat. Vele, up'o tender za orgnizaciju sastanka. Auuu što narušiše ugled zemlje. Čuj, ono ugledno. Haj’ što niko od njih ne zna engleski, al’ ni na svom maternjem ne umiju rečenicu sastavit. Doktori, magistri nauka, diplomate, političari.
Al’ sigurno nije sve tako crno, još je – crnje!
Jer, zaboga, cvjetaju lopovluci svake vrste: korupcija na svakom koraku, pljačke, droga, prostitucija, ubistva, prljavština, smeće, zagađene rijeke, planine betonirane, šume isječene. I niko nizašto ne odgovara. Ama baš niko. Malo Fadilčinu iz Vojkovića poslalo na četverogodišnji odmor. ‘Nako, iz šege.
Eno, pustilo i onog Malinara iz zatvora. Propusti u suđenju, kažu. Pa ne znaju ni presudu da napišu, toliki stručnjaci, naučnici, učenjaci. Auuu bruke!
Al’ je odma’ u Fikrinu ćeliju uskočio Selmo Cikotić, dok je kreve’ još vrućo.
U Jablanici pogide 19 ljudi u bujičnom naletu. Zbog nelegalnog kamenoloma iznad sela. I niko da se počeše, ni vlas’ ni narod.
Eh, tu i leži uzrok svih problema – narod! Niko više ni da se pobuni, da digne glas, niko da stane u zaštitu onog drugog. A svi će, bez izuzetka, doć na red.
Svi će po lijekove u Srbiju, u Mali Zvornik.
Ovaj narod, kojeg ne uče, a kako će ga neuk učit, da bude obrazovan, da čita, da se bavi naukom, stranim jezicima, da bude kulturan, da razmišlja svojom glavom, da sumnja, da kritikuje, da predlaže rješenja, da se bori za svoja i tuđa prava, da uvijek bude na strani istine, jok – umotaj ga u laži, u bajke, u snove, u lafinu, u vjerovanje. Ubij u njemu svaku slobodnu misao, ubij u njemu istinu, otpor, kritiku, ubij mu znanje. Napravi od naroda – slugu.
Eh, a onda – šta je sluga bez gazde, niko i ništa. Sluga je bez gazde nesposoban, jer ne zna ništa, izgubljen, sam ne umije, propašće sigurno. A sa gazdom je barem sluga. I siguran da će imat makar šta pozobat.
Narod je nasilu naučen da bude sluga, da služi gazdi: političaru, predsjedniku, direktoru, ministru, hodži, popu. I što je bolji sluga, više će mrvica polizat. E to je to.
Državne gazde opet povećale plate zaposlenim u državnim organima i naravno – sebi: premijerima ministrima, parlamentarcima. Drugi put su sebi povećali, a neki drugi put će i drugim povećat.
Od nove godine ope’ skuplje pušenje. E, nemere ti vi nadizat cijene, kol'ko narod more pušit! Nemerete!
