Poljoprivreda u BiH bez strateških dugoročnih ciljeva

Poljoprivrednici iz BiH nisu u situaciji da plaćaju istraživanja na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu kao što rade farmeri iz Norveške. U ovom sektoru ništa se nije promijenilo ni nakon usvajanje strategije za razvoj poljoprivrede BiH. Odnos nadležnih prema poljoprivredi u Bosni i Hercegovini stručnjaci opisuju kao gašenje požara, a ne kao strateški sa dugoročnim ciljevima.

Istraživačka grupa kojom rukovodi profesor na Poljoprivredno – prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu Fuad Gaši sarađuje sa farmerima iz Norveške.

„Poljoprivreda i naša prehrambena industrija nije u tolikoj mjeri razvijena da može da priušti sebi rješavanje problema sa ovako naprednim alatima – to je nekako najbolji način da to opišem. Mi rješavamo probleme u voćarstvu u Norveškoj upotrebom molekularne DNK tehnologije i to sufinansiraju norveški farmeri skupa sa njihovom vladom. Naši farmeri nisu, nažalost, na tom nivou, nisu toliko ujedinjeni da mogu da sakupe taj novac između sebe kroz udruženja i da finansiraju ozbiljne istraživačke projekte.“

U BiH ne postoji takav strateški pristup. Odnos nadležnih prema razvoju poljoprivrede profesor Gaši opisuje kao gašenje požara.

„Puno lakše je pričati sa ministarstvom poljoprivrede na bilo kojoj razini o poticajima, jer je to požar, jer ljudi žive od toga, sa nezadovoljnim farmerom koji sutra treba da riješi svoj problem i, na kraju krajeva, koji te ili sljedeće godine glasa, nego o nečem strateškom, dugoročnom, nečem što će se vidjeti za pet, deset godina.“

„Pod prvo, treba osloboditi stega socijalne djelatnosti. Kod nas se poljoprivredom bave ljudi onako iz hobija, ili zbog lošeg imovnog stanja, koji nisu u mogućnosti zaraditi u investicionom smislu, na veoma oštećenim parcelama. Nema strateškog pristupa na kulture koje imaju najveći potencijal za rast i razvoj. Ne možemo se svime baviti, sve sijati, sve uzgajati i reći da je to poljoprivreda. Ne. Treba svjesno žrtvovati neke grane na uštrb nekih koje imaju najveći potencijal za rast i razvoj“, kaže direktor Tešanjske razvojne agencije, Ismar Alagić.

Primjena naprednih tehnologija u sektoru poljoprivrede i podsticanje mladih da se pri odabiru studija više interesuju za izučavanje biotehničkih nauka, bila je tema koju je profesor Gaši predstavio na forumu u Tešnju koji je održan pod pokroviteljstvom njemačke fondacije Konrad Adenauer.

„Mi dodjeljujemo stipendije za studiranje, dodiplomski studij, u Bosni i Hercegovini, za master i doktorske studije, ali vjerujte da mali broj ljudi koristi te mogućnosti“, rekao je predstavnik Fondacije Elvis Kondžić.

Kondžić pojašnjava da ova Fondacija podržava i razvoj odnosno kreativnost proizvođača u BiH.

„Sama ocjena nam nije uvijek mjerodavna za dodjelu stipendija. Bitnije nam je, recimo, da imamo one ljude koji su inovativni u životu, koji žele nešto unaprijediti. Na primjer, mladi čovjek, koji je uzgajajući koze sa svojim ocem, pored toga što studira, sebi pribavio recepture iz Portugala i Španije, kako praviti one sireve koji prolaze na evropskom tržištu. Tu inovaciju je implementirao u svoje preduzeće. Takve ljude pokušavamo još dodatno stipendirati, motivisati i moralisati. Također, jedna mlada osoba iz okoline Trebinja, koja je prvo uspjela da oživi jednu posebnu sortu lješnjaka, pa da iz nje cijedi posebno ulje i da to prezentira i prodaje na svjetskom tržištu. To su sve neki primjeri mladih ljudi koji kod nas i pored i mimo dobrih ocjena mogu dobiti stipendije.“

Profesor na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu u Sarajevu Fuad Gaši kaže da se u oblasti istraživanja u poljoprivredi u BiH još ništa nije promijenilo nakon što je početkom godine usvojena državna strategija ruralnog razvoja.

„Što se tiče mog dijela koji je bio vezan za biljne genetske resurse, znači održivo korištenje tog starog sortimenta i korištenje naših genetičkih resursa u poljoprivredi, od kako je usvojena sama strategija, pa kasnije i operativni plan, nije ništa urađeno. Od regulativa do uspostavljanja banke gena, do implementacije strategije očuvanja tih resursa kroz kolekcionisanje, podsticanje korištenja istih u ruralnom turizmu, u prehrambenoj industriji, kroz koju bi onda dobivale dodatu vrijednost, nijedna od tih politika nije pokrenuta.“

RSE

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *