Građani FBiH godišnje za zdravstvo daju milijardu i po KM, a primorani da se liječe privatno!

doktori2Zaposleni građanin u našoj zemlji u prosjeku od svoje plaće mjesečno državi daje 178 KM za zdravstvo. Godišnje to je 2.136 maraka!

Za toliko para taj građanin svakog bi mjeseca sebi mogao priuštiti neke od zdravstvenih pregleda u vrhunskim privatnim ordinacijama. Obično se, međutim, dešava da je taj isti građanin primoran ići kod privatnika i dodatno plaćati skupe sistematske preglede, ultrazvuk, rendgen i sve druge pretrage i liječenja, jer u domovima zdravlja i bolnicama ne može doći na red onda kad mu je potrebno.

Liste čekanja

Federacija odavno ima Zakon o zdravstvenoj zaštiti koji „izjednačava javni i privatni sektor“, ali je malo kome poznato šta to uopće znači i kakve koristi građani od toga imaju.

Zlatan Peršić, portparol Ministarstva zdravstva FBiH, pojašnjava da zavodi zdravstvenog osiguranja imaju pravo potpisivati ugovore s privatnim zdravstvenim ustanovama o pružanju određenih usluga.

– Takvih primjera ima u nekoliko kantona. Međutim, nije moguće da pacijenti sami zatraže od svog porodičnog ljekara da koriste uslugu neke privatne ustanove – kaže Peršić.

Prema ovom zakonu, ljekari porodične medicine u javnim zdravstvenim ustanovama imaju pravo svega tri do pet puta mjesečno poslati pacijente u privatnu ustanovu na neki radiološki pregled. Ako se uzme u obzir da kroz „njegove ruke“ dnevno prođe bar 30-tak pacijenata, znači da mjesečno od njih oko 900 samo tri do pet osoba dobije mogućnost da ode privatniku. Uputnicu koju dobiju za privatnu ustanovu pacijenti su dužni ovjeriti u zavodima za zdravstveno osiguranje. Zbog toga se ponovo stvaraju liste čekanja.

Da zdravstveni sistem ne može funkcionirati na ovaj način, smatra i prim. dr. Mirsad Đugum iz privatne zdravstvene ustanove – Poliklinike „Atrijum“, koji kaže da Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH omogućava isti pristup javnom kao i privatnom sektoru, ali se to ne poštuje!

– Ovaj dio koji je vezan za davanje malog broja usluga privatnom sektoru je više „mazanje očiju“ pacijentima i smirivanje privatnog sektora. Samo su pojedine djelatnosti ili deficitarne usluge uvrštene u tu uslugu, a postoji posebna procedura da bi neko dobio uputnicu. Znači, nije omogućeno da ljekar napiše uputnicu i da pacijent odabere gdje će uraditi tu pretragu. Nažalost, limitirane su pretrage tim određenim brojem uputnica koje mogu dobiti ljekari u privatnim ustanovama – kaže dr. Đugum.

Kao što je poznato, sistem zdravstvene zaštite i osiguranja u Federaciji BiH je uspostavljen na osnovu podijeljene nadležnosti između federalne i kantonalnih vlasti.

Prema podacima Zavoda za zdravstveno osiguranje i reosiguranje FBiH, ukupni ostvareni prihodi u zdravstvu za prošlu godinu iznose čak milijardu i 565.488.014 KM, a 91 posto sredstava za ovu namjenu, odnosno milijardu i 46 miliona, osigurano je od prihoda koje građani uplate za obavezno zdravstveno osiguranje, a ostala sredstva iz drugih vidova finansiranja.

Tih 91 posto, što je, dakle, više od milijardu maraka za prošlu godinu, uplaćuje se kantonalnim zavodima za zdravstveno osiguranje, a devet posto, odnosno 97 miliona KM, koliko je bilo lani, ide Zavodu za zdravstveno osiguranje i reosiguranje FBiH.

Uz to, frapantan je podatak da su građani u prošloj godini za plaćanje usluga u privatnim zdravstvenim ustanovama uplatili 184 miliona KM!

Izbor ljekara

Kada se o ovom problemu razgovara s nadležnima, svi su složni u tome da se radi o ogromnim izdvajanjima. Tako ministar zdravstva USK Amir Murić (SDP) za naš list iznosi mišljenje da treba širite usluge zdravstva, direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona (TK) Hazim Rančić (SDA) misli da je potrebno više ulagati u zdravstvo kako bi se kupila medicinska oprema i doktori dodatno educirali, a ništa manje skroman nije ni ministar zdravstva Kantona Sarajevo Eldan Lokmić (SDA).

On tvrdi i da se smanjuju sredstva koja pripadaju KS, a ta je suma na godišnjem nivou 315 miliona KM. Smatra i da su liste čekanja za preglede pacijenata u Sarajevu „najmanje u Evropi“.

– Na jedan ultrazvuk se čeka najviše do dva mjeseca. Porodičnog ljekara svi redom, bilo da su zdravi i mladi ili stari i bolesni, trebaju da izaberu – kaže Lokmić.

Portparol Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) Pero Pavlović podsjeća da je zbog teške ekonomske situacije i zdravstveni sistem u ovom kantonu u dodatno otežanom položaju.

– Kada su u pitanju liste čekanja, one su u nadležnosti zdravstvenih ustanova, ali, nažalost, i one su često produkt nedostatka novca, opreme i kadra. U HNK postoji mogućnost da korisnici zdravstvenih usluga kupovinom markice po cijeni od 20 KM mogu koristiti 135 zdravstvenih usluga bez plaćanja participacije – navodi Pavlović.

Porez za budale

S druge strane, jedan od najboljih poznavalaca zdravstvenog sistema u našoj zemlji Almir Čehajić Batko, predsjednik nevladine organizacije „Otvorena mreža“, za naš list iznosi stajalište da bi za novac koji izdvajaju za zdravstveno osiguranje u Federaciji BiH građani trebali imati najbolju uslugu.

– Tih milijardu i 565 miliona ukupnih prihoda za zdravstvo u FBiH je novac koji je dovoljan da se zbrinu svi građani na najkvalitetniji mogući način. No, mi u BiH imamo situaciju da građani sami sebi moraju kupiti lijekove i platiti liječenje. Građani, ustvari, nemaju ništa, a plaćaju puno, dok se svakodnevno povećava broj oboljelih. Također, veliki broj ljudi u BiH ima ugovore o djelu. Tako, naprimjer, ako ja zaradim 2.000 KM na ugovor o djelu, platim tzv. porez od 20 posto. U tom porezu koji plaćam izdvajaju se sredstva za zdravstveno i socijalno osiguranje. Međutim, istražujući gdje ode taj novac, saznao sam da je to „porez za budale“, jer niko, ustvari, ne zna gdje ide taj novac – pojašnjava Čehajić.

Nažalost, kako kaže, on se često susreće s građanima koji su 20-tak godina plaćali zdravstveno osiguranje, a sada su u situaciji da moraju bukvalno moliti za život svog bolesnog djeteta.

Batko pojašnjava i da se najviše novca slijeva u kantonalne zavode za zdravstveno osiguranje.

– To je luda kuća, a najviše ispaštaju pacijenti. Trebalo bi ukinuti kantonalne zavode za zdravstveno osiguranje kako se više ne bi odlijevao novac. Naprimjer, Zavod zdravstvenog osiguranje Unsko-sanskog kantona ima toliko novca da bi se svi pacijenti mogli liječiti vani, ali situacija je obrnuta, iz tog kantona imamo više od 1.000 zahtjeva bolesnih pacijenta koji traže pomoć za liječenje. Pa zar to nije apsurd? – pita se Čehajić.

 

Brže i jednostavnije u RS 

Planirani prihodi Fonda zdravstvenog osiguranja RS (FZO RS), od čega se oko 90 posto odnosi na prihode od doprinosa za zaposlene i penzionere, u ovoj godini iznose skoro 575 miliona maraka.

Kada je riječ o RS, tu 84 privatne zdravstvene ustanove imaju ugovore s Fondom, a među njima je najveći broj ustanova koje pružaju usluge konsultativno-specijalističke zdravstvene zaštite i takvih je više od 60.

U Udruženju doktora medicine privatne prakse RS ističu da je privatni sektor prihvatio da bude finansiran pod istim uvjetima kao i javni, te im Fond nije krio da nema dovoljno novca za plaćanje usluga po realnim cijenama, zbog čega su ušli u zdravstveni sistem dijeleći zajedničku finansijsku sudbinu.

Posljednje ankete koje su provedene među 2.000 pacijenata pokazale su da su osiguranici uglavnom navodili da sada brže i jednostavnije dolaze do specijaliste, manje putuju i čekaju na preglede te manje plaćaju preglede odnosno manje novca izdvajaju iz vlastitog džepa ako određene usluge koriste u privatnim ambulantama.

Dnevni avaz

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *