BiH: Internet portali iznad države i zakona

Poslovanje na internetu, internet trgovina i oglašavanje u Bosni i Hercegovini kao i rad internet portala nije podveden pod zakon tako da ogroman broj njih posluje bez plaćanja ikakvih obveza državi, a zarađuju veliki novac od reklamisanja i raznih sumnjivih transfera koji često idu i iz opštinskih ili državnih proračuna te političkih stranaka.

Na početku treba istaknuti kako postoje i svijetli primjeri, koji rade po zakonu i pošteno zarađuju svoj novac te imaju registovana poduzeća u okviru kojih djeluju i internet stranice, odnosno portali.

“Za pokretanje internet portala trebate uplatiti 20 maraka kako biste kupili domenu –info, net ili com od bilo kojeg pružatelja usluga u svijetu te platiti od 20 pa do 1000 maraka za hosting (prostor na internetu) na nekom svjetskom ili domaćem serveru. Sve to možete uraditi i pod lažnim imenom jer na našim bankama kada nešto plaćate i ne traže ličnu kartu”, povjerio je “poslovnu tajnu” jedan od vlasnika portala. Novac za reklamisanje na svom portalu uzima “na ruke” ili na tekući račun. Državi, kaže, ne plaća ništa jer nema nikakvog zakona koji reguliše ovu oblast, piše Dnevni list.

A baneri za mjesec dana oglašavanja stoje od 150 maraka pa naviše, ovisno o tome koliki se prostor zakupi i koliko je portal posjećen. Od ovog oblika oglašavanja dolazi velika zarada, ali veći dio dolazi od sponzora, političkih stranka, poduzeća i raznih interesnih grupa jer se za sadržaj objavljen na internetu najčešće ne odgovara jer su autori anonimni, kao i vlasnici portala.

Pokušali smo u državnim institucijama saznati imaju li relevantne podatke o poslovanjima portala, međutim, o njima niko ništa ne zna i nisu ni u čijem sistemu. U Upravi za indirektno oporezivanje kazali su da oni u sistemu PDV-a nemaju registrovane internet portale. Glasnogovornik Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH Ratko Kovačević kazao je kako UIO nema konkretne podatke o internet portalima.

“Zakon o PDV-u je jasan, ako se radi o oporezivoj djelatnosti, svako kad pređe prag u iznosu od 50.000 maraka mora se registrovati u sistem PDV-a. Ako portali obavljaju oporezivu djelatnost poput objavljivanja reklama, oni moraju firmi koja se reklamiše ispostaviti fakturu, a ako se radi o nekim uslugama da neko pročita neke informacije, a za to mora platiti članarinu, to je takođe oporeziva djelatnost po Zakonu o PDV-u. Onog trenutka kada kompanija pređe prag od 50.000 maraka, ima obvezu uključiti se u sistem PDV-a”, kazao je Kovačević. On objašnjava i to kako po zakonu onaj ko se odluči za obavljanje neke djelatnosti prvo mora izvršiti registraciju u nadležnom sudu, zatim u nadležnoj poreznoj upravi, a onda ako ostvari 50.000 oporezivog prihoda, ima obvezu registrovati se u Upravi za indirektno oporezivanje.

“Mi smo nadležni samo za naše obveznike kad je u pitanju kontrola, što znači da ne možemo otići u kontrolu nekome ko nije u sistemu PDV-a. Nadležnost za kontrolu takvih obveznika je kod nadležne entitetske porezne uprave”, naglasio je Kovačević.

U Poreznoj upravi Federacije takođe nemaju podatke o poslovanju internet portala.

Glasnogovornica Porezne uprave Federacije Adisa Muhić kazala je kako Porezna uprava ne raspolaže evidencijom o internet portalima. “Porezna uprava nema uvida o tome bavi li se neki porezni obveznik u okviru svoje djelatnosti i internet poslovanjem”, potvrdila je Muhić. Dodala je kako sve pravne osobe u skladu sa zakonom moraju izmirivati obveze po osnovi poreza i doprinosa.

Na kraju smo došli i do Federalne uprave za inspekcijske poslove gdje su kazali kako će provjeriti kontroliše li inspekcija poslovanje internet portala, ali za tu informaciju treba nešto više vremena.

Čini se da niko u našoj državi nema kontrolu nad internet poslovanjem i on-line trgovinom. U zemljama regiona kao i u cijelom svijetu ova oblast je podvedena pod zakonske okvire. Ali kad nas je, čini se, sve moguće. Dok država “proganja” i najsitnije trgovce, desetine hiljada maraka od “on-line trgovine”, umjesto u državnoj blagajni, završavaju u privatnim džepovima.

S obzirom da svaki imalo bolji stručnjak za informatiku bez problema može otkriti IP adresu svakog internet korisnika, jasno je kako se bez problema mogu i otkriti vlasnici portala. U nekim evropskim zemljama razmišljaju čak i uvesti identifikaciju za svako komentarisanje čitalaca ili forumašenje dok kod nas ne mora postojati ni evidencija vlasnika internet portala.

Mnogi građani, a posebno javne ličnosti, političari i novinari imali su loša iskustva sa internetom i nisu se mogli zaštititi ni odbraniti jer iza navoda najčešće stoje neimenovani autori, a i vlasnici portala su nepoznati. Do njihovog identiteta moralo bi se ići preko policijske istrage u što se ljudi obično ne upuštaju.

Ipak, portali bi trebali podlijegati odgovornosti isto kao i drugi mediji. Advokat Nada Dalipagić, koja je i članica Vijeća za štampu BiH, kaže da i portali podliježu odgovornosti temeljem Zakona o kleveti i Zakona o informisanju  isto kao i ostali mediji.

“Odgovara onaj na koga je registrovano poduzeće i novinar koji je objavio tekst”, kaže Dalipagić. Ipak, dodaje kako se često jedino preko MUP-a može doći do odgovornih osoba.

(24sata.info)

 

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *