U čemu je tajna njemačke reprezentacije?

Vrijeme gunđanja unaokolo je prošlo. Ono što su uradili Schweinsteiger, Müller & Co, nisu očekivali ni okorjeli optimisti. Ponovo nisu pobjedili pojedinci neko ekipa koja može još više. Euforija je opravdana.

Miler i Ozili tokom proteklih nedelja nisu samo osvojili sva srca; oni su i širom svijeta izazvali toliko divljenja za Njemačku, da bi crno-žutoj koaliciji bilo najbolje da odmah ode na ljetnji odmor, jer narod odavno nije bio ovako dobro raspoložen.

Teško je povjerovati da je veliki dio ove ekipe još prije godinu dana igrao na Evropskom prvenstvu za juniore. Ta ekipa je našla sebe i ne živi više od mladalačke lakoće. Onaj ko da četiri gola Englezima, pa nastavi sa četiri Argentincima, taj posjeduje više od euforije; taj ima izuzetan kvalitet i mogućnost i da osvoji veliku titulu.

Na mlađima svijet ostaje

Mihael Balak, koji je utakmicu pratio sa tribina u ulozi maskote, u Bundesligi će iz nedjelje u nedjelju morati da dokazuje da bi ovaj izvrsni tim sa njim bio još bolji. Čak i šampion poput Mihaela Šumahera mora da osjeti da mladost može biti jača od iskustva. To bi mogao da osjeti i Balak, ukoliko – sa 34 godine – bude želio da igra na Prvenstvu Evrope 2012. godine

Jedna od tajni ove njemačke ekipe je i u tome što tu nema Runija, Mesija, Ronalda ili Toresa, sa kojim bi ekipa trebalo da se poistovjeti. Njemačka funkcioniše kao tim, i to je čini neuhvatljivom. Ova ekipa je na terenu ispoljila osećaj zajedništva. To važi prije svega za Tomasa Milera, koji je još prije četiri godine i sam sa navijačima i preko video-bimera pratio utakmicu na kojoj je Njemačka pobijedila Argentinu u izvođenju penala.

San uskoro postaje java

Joahim Lev je dalje razvijao ovu ekipu. On sada može da se raduje pregovorima o produženju ugovora sa Njemačkim fudbalskim savezom. Predsjednik Saveza Teo Cvanciger će najvjerovatnije uz finale obznaniti da je sa trenerom postigao dogovor.

Lev poznaje čari ove ekipe i zbog toga je pravi čovjek koji treba da je vodi i u naredne četiri godine. Ne smijemo zaboraviti da se sljedeće Svjetsko prvenstvo igra u Brazilu. A tamo će biti teže da se domaćinu ne da titula nego da se ona sada ponese iz Južnoafričke Republike. Ostvarenje sna je blizu“.

DW

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *