Dok stanovništvo Tuzlanskog kantona gradi nasipe: Vodne naknade za jubilarne nagrade

Sobe su ispunjene neugodnim mirisom vlage. Prljavi zidovi svjedoče o visini do koje je voda prodirala. Namještaj je izbačen iz prizemlja ili je podignut na više katove. Ispred ulaznih vrata su naslagane vreće ispunjene pijeskom, u dvorištu mulj i blato. Ovako izgleda nekoliko kuća u Ulici Hasana Kikića u srebreničkom naselju Bare, koje je rijeka Tinja u posljednja tri mjeseca četiri puta poplavila.

– U našoj ulici niko još u donje spratove nije uselio. Sreća je što imaju, uglavnom, i potkrovlja ili još jedan sprat pa gore žive, kaže mještanin Bajazit Džafić za CIN.

Rijeke Tinja, Spreča i Jala često prave probleme stanovnicima TK-a. Iako je riječ o rijekama uglavnom niskog vodostaja, intenzivnije padavine stvaraju bujice i poplave. Zbog toga neki stanovnici prave betonske zidove ili nasipe pored kuća kako bi se zaštitili.

Marka po marka – milioni

– Znam da plaćamo vodne naknade, znam da se izdvajaju značajna sredstva za zaštitu okoliša… Očito je da ta sredstva nisu usmjerena tamo gdje treba da budu, kaže Suad Helić, direktor firme RPC Superfos Balkan iz Gračanice.

Godišnje se u TK-u prikupi oko 10 miliona maraka po osnovu vodnih naknada. Istraživanje CIN-a pokazuje da se cjelokupan iznos ne potroši na zaštitu i uređenje rijeka na tom području – taj novac se troši i na rijeke drugih područja, ali i za plaće budžetskih korisnika, isplate nagrada zaposlenicima, za promociju, reprezentaciju i slično.

Vodne naknade građani plaćaju prilikom registracije vozila, a preduzeća prilikom isplata plaća zaposlenicima. Preduzeća plaćaju naknade ako koriste vodu u proizvodnji, zatim za javnu vodoopskrbu, za uzgoj ribe ili ako koriste rijeke za ispuštanje otpadnih materijala ili eksploataciju šljunka i slično.

Od prikupljenih naknada, u svrhu ekoloških projekata 15 posto dobije Fond za zaštitu okoliša FBiH, dok 40 posto ide Agenciji za vodno područje rijeke Save, a 45 posto ostaje Kantonu za upravljanje vodotocima i vodozaštitnim objektima koji su u njihovoj nadležnosti. Mirela Uljić iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede TK-a kaže da unazad nekoliko godina Kantonu godišnje ostaje oko četiri miliona maraka od vodnih naknada. Taj novac je namijenjen za sufinansiranje izgradnje i održavanje vodnih objekata: zaštitnih, objekata za odvodnjavanje, iskorištavanje vode i zaštitu vode od zagađenja, kao i za izradu tehničke dokumentacije i slično. Resorno ministarstvo donosi program ulaganja, a kantonalna Vlada odobrava potrošnju novca. Uljić kaže da se prikupljeni novac raspoređuje na projekte koji su od značaja za Kanton i za općine.

– Sistem se pokazuje kao jako slab. Dovoljno je reći da se na godišnjem nivou radi planiranje. Svake godine od opština dolaze različiti prioriteti, kaže Uljić, te dodaje kako se dešava da se ne završi jedan projekt, a predlaže se drugi.

– Nekog strateškog dugoročnog planiranja još nema, ističe Uljić.
Prema podacima iz Službenih novina TK-a, Srebreniku je u 2011. i 2013. godini prioritet bilo rješavanje otpadnih voda, a Uljić kaže da je prioritet u Kantonu sanacija brane Modrac. Ova 50 godina stara brana izgrađena na rijeci Spreči pravi akumulaciju vode koja se koristi u proizvodnji. Uljić kaže da je ova brana uvjetno stabilna i na njoj se radi sanacija po fazama. Prema podacima iz ovog ministarstva, prošle godine je planirana jedna faza sanacije brane vrijedna 150.000 KM, ali plan nije ispoštovan. Nije rijetka situacija da se dogovoreni radovi ne realiziraju. Na kraju 2012. imali su neutrošenih 1,6 miliona maraka, dok su, kako Uljić kaže, na kraju prošle godine imali oko 650.000 KM ugovorenih, a nerealiziranih obaveza.

Objašnjava da se to dešava kada se ugovore radovi izvan sezone gradnje, pa se posao prenese u drugu godinu ili zbog kašnjenja u isplati novca iz kantona općinama ili zbog nedostatka sredstava u Ministarstvu finansija. Zvanične informacije iz Vlade TK-a pokazuju da novac nije uvijek na raspolaganju za projekte vodozaštite, jer ga kantonalna Vlada nerijetko posudi za isplatu plaća budžetskim korisnicima. To su činili i u jeku poplava u maju i augustu. U maju su posudili 2,2 miliona maraka, a u augustu 3,4 miliona za isplate plaća, uz napomenu da će novac vratiti od priliva tekućih sredstava. Međutim, novac su i prije nekoliko dana posudili za isplatu augustovskih plaća budžetskim korisnicima.

Izvještaji o utrošku vodnih naknada pokazuju da se dio novca trošio i za: uređenje i zaštitu rijeka, izradu podzakonskih akata i stručno-tehničke dokumentacije, ali i za promotivne aktivnosti. Primjerice, za obilježavanje Svjetskog dana voda prošle godine potrošeno je 3.000, a za podizanje svijesti o značaju vodnih resursa 10.000 KM. U posljednje četiri godine s područja Tuzlanskog kantona prikupi se prosječno oko 3,5 miliona maraka za Agenciju za vodno područje rijeke Save, smještenu u Sarajevu. To je gotovo četvrtina njihovog godišnjeg prihoda.

Ova agencija je nadležna za upravljanje vodotocima prve kategorije, što uključuje rijeke Tinju i Spreču koje stanovnicima TK-a prave probleme. Na čišćenje korita ovih rijeka, izgradnju ili sanaciju nasipa, ali i za izradu projektne dokumentacije Agencija godišnje troši u prosjeku milion maraka.

2.000 kilometara obale

Prema izvještaju o poslovanju Agencije, u prošloj godini je na tekuća i investiciona ulaganja u vodne objekte koji su pod njihovom nadležnošću potrošeno oko 5,5 miliona KM, dok su na troškove rada i poslovanje Agencije potrošena 4,4 miliona. Oni su svojim zaposlenicima isplaćivali regrese, premije osiguranja, troškove odvojenog života, te jubilarne i praznične nagrade. Plaćano je stručno usavršavanje zaposlenika, stipendiranje studenata, promocije i sudski troškovi. Direktor Agencije Sejad Delić kaže da je pod njihovom ingerencijom oko 2.000 kilometara obale koju treba urediti, 15 vodotoka i pet akumulacija s područja osam kantona, te da za to treba puno para. Također, kaže da ne uspijevaju naplatiti sve vodne naknade.

– Mi ne možemo ovakvim načinom prikupljanja i raspodjele sredstava urediti naša korita značajnije, kaže Delić, te dodaje da “bez međunarodnih i donatorskih kredita ne možemo raditi ili eventualno povećati vodne naknade po visini i obimu”.

Delić kaže da Upravni odbor Agencije priprema kriterije za odabir projekata, pri tome vodeći računa jesu li dionice kritične, da li ugrožavaju naselja, obale, putnu komunikaciju, privredu i slično, a da Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva FBiH odobrava ulaganje novca. On kaže da i općine i kantoni mogu podnijeti zahtjev za realizaciju nekih projekata. Uz prioritetne projekte, kao što su rekonstrukcija savskog nasipa i pumpne stanice u Posavini, Agenciju čeka posao i sanacije šteta koje su poplave napravile na vodotocima prve kategorije, a koje za ovu godinu iznose oko 20 miliona maraka.

Uljić kaže da postoji problem i neriješenih imovinskopravnih odnosa uz obale rijeka na kojima se treba uraditi regulacija, odnosno uređenje tokova. Ponekad, kaže, ne mogu utvrditi vlasništvo, a nekada postići dogovor o obeštećenju.

– Jala u Lukavcu, koja svake godine izazove strašne štete prije nego se ulije u Spreču, nije regulisana. Krenulo se s radovima i stalo, jer nisu u mogućnosti riješiti imovinskopravne odnose, kaže Uljić, te dodaje da je ponekad potrebna ista količina novca za otkup zemljišta kao i za izvođenje radova.

– Za reguliranje rijeke Spreče nizvodno od ušća Jale treba po nekim studijskim varijantnim rješenjima između 50 i 60 miliona maraka samo za radove, napominje Uljić.

Prema mišljenju Delića, problem u vodozaštiti rijeka stvaraju podijeljene nadležnosti nad rijekama. Rijeku Spreču navodi kao primjer. Objašnjava da od izvora do akumulacije Modrac vodotokom upravlja kantonalno ministarstvo u Tuzli, a nizvodno od akumulacije, u dužini od 18 kilometara, Agencija na čijem je čelu.

– Dolazimo do općine Gračanica: s lijeve strane je nadležan entitet RS, odnosno Agencija za vode – Bijeljina, odnosno Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva RS-a, a sa desne strane je nadležna Agencija za vodno područje rijeke Save, ističe Delić, te dodaje kako se za radove u dijelu rijeke treba tražiti saglasnost RS-a.

– Kako nešto uraditi?! Kako ću ja u Gračanici praviti nasip ili bedem bez saglasnosti RS-a? Nama je problem Spreča, jer kad hoćemo da pravimo, da gradimo, mi obezbijedimo sredstva, dogovorimo sa Agencijom u Bijeljini, ubacimo u plan i kad trebamo to zajednički da provedemo, oni kažu da nemaju para, kaže Delić.

U izvještaju o njihovom radu je navedeno da su iz tih razloga predviđena sredstva za izradu projektne dokumentacije uređenja korita Spreče preusmjerena na druge stavke. Zbog toga rješavaju neke kritične dionice na rijeci, kao što je primjerice lokalitet Samarić u MZ-u Klokotnica. Helić iz Gračanice, kojem je Spreča poplavila firmu i napravila štetu od milion maraka, ne prihvata te izgovore. Kaže da se može, primjerice, očistiti mulj kojeg u akumulaciji Modrac ima oko 25 posto i zbog toga se voda prelijeva u Spreču.

Ukinuti obaveze

– Da nije bilo mulja, ne bi se prelijevalo jezero, kaže Helić, te dodaje da je od predstavnika vlasti čuo da je potrebno oko 40 miliona da se mulj očisti.

Za Helića je bolje podići kredit i riješiti problem, nego sanirati štete od poplava koje u ovoj godini u TK-u iznose oko 100 miliona maraka. U Agenciji za vodno područje rijeke Save tvrde da čine sve što mogu. Ove će godine, kažu, uložiti oko 330.000 KM za rijeku Tinju – za čišćenje i uređenje korita te za sanaciju potpornog zida.

– Već se radi elaborat i mislim da će biti gotov početkom sljedeće sedmice i da ćemo moći pokrenuti proceduru o javnim nabavkama, kaže Delić.
U Općini Srebrenik kažu da su od sredine maja, kada je bila velika poplava, obavljeni radovi na proširenju i produbljivanju korita rijeke Tinje, a izgrađen je i odbrambeni nasip. Mještanin Džafić kaže da odbrambeni kameni nasip ispod njegove kuće stanovnike Bara može zaštititi samo u slučaju manjih poplava.

– Mi govorimo o poplavama one vrste koje su bile u augustu i u maju – njih ne bi mogao odbraniti sadašnji zid, kaže Džafić.

Iako se godišnje s područja Srebrenika prikupi oko 300.000 KM vodnih naknada, Džafić i drugi mještani su morali od svojih para praviti betonske zidove, kako bi se zaštitili od rijeke. Mještani ovog područja kažu da su u posljednjih 30 godina gotovo svake bili pod vodom.

Na vlastitu snagu oslonili su se i u preduzeću Isowood iz Gračanice. Sa oko 100.000 KM napravili su zid ispred firme, ali ih nije zaštitio od poplava. Preduzeće je u maju i augustu pretrpjelo štetu od gotovo dva miliona KM. Suvlasnik preduzeća Bego Ahmetašević je ljut, jer ne vidi koristi od plaćanja vodnih naknada: “Da se hoće ukinuti obaveze prema njima, mogao bih zaposliti još deset ljudi, povećati plaće”.

 

(Centar za istraživačko novinarstvo)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *